pa ono, što je tu krivo?

zašto bi bio negdje gdje mi je loše?

al dobro, kod nas je duboko ukorijenjen debilni mentalitet iz nekih prošlih sustava, gdje je normalno raditi 30 godina na istom radnom mjestu, čak štoviše, to se smatra nečim pohvalnim, vrijednim divljenja.

u Austro-Ugarskoj je vrijedilo da na dan kad se zaposliš točno u dan možeš izračunat kad ćeš otić u penziju

ne tvrdim da je to dobro ili loše, samo navodim primjer

A gle, gdje se ti možeš zaposliti kao učitelj/profesor razredne nastave, hrvatskog, likovnog, glazbenog, povijesti, zemljopisa, filozofije i sličnih "veoma korisnih" predmeta, možeš prodavati učenicima praznu slamu i pokušavati iznuditi državu za veće plaće ili u Njemačkoj/Irskoj radit u skladištu/čistit WC-e, nemaju ti ljudi baš neku perspektivu.

Slično je i općenito sa ljudima u javnome sektoru, kojekakvim administratorima i zaposlenicima u državnim firmama, to su sve redom nesposobni stranački uhljebi koji nemaju šanse ikako konkurirati na burzi rada ili pridonijeti društvu nečime korisnim (da im nije veza i vezica preko kojih su dobili državne poslove na kojima prodaju zjake, radili bi kao obični fizikalci jer za ništa drugo nisu niti sposobni).

A zašto nužno moraš raditi u struci? 

Da mi se ponudi prilika zarađivati bolje u nečemu što nema veze s mojom strukom, trebalo bi mi otprilike 5 sekundi za odluku o napuštanju poslova kojima se sad bavim. 

Kod nas u pravilu što kreneš raditi, tamo si i zapeo do kraja. Svi se čudom čude zašto bi se netko tko "već par godina" radi posao X, javio na natječaj za posao Y.

Za to vrijeme je preko oceana sasvim normalno nekoliko puta u karijeri potpuno promijeniti vrstu posla kojim se baviš. 

kod nas je i mobilnost kod posla praktički nepoznat pojam.

malo tko se iz (šta ja znam) slavonskog broda želi radi posla preseliti u čakovec ili varaždin.

međutim, otići u cork je nikakav problem. 

zašto bi selio iz istog u isto?