Motivacija djece je ključ.

Danas reforma barem teoretski ide u smjeru da učitelj postane učitelj-facilitator a ne učitelj-sveznadar

A za to se treba jako dobro potruditi: trebaš živjeti za svoj posao. Zato je povećanje plaća dobar potez, mada će netko uvijek žugat, sad je vrijeme da se trgnu oni koji za svoj posao ne žive. Neke ne bi trgnilo ni da im daš 20k neto. Svi smo bili učenici i svi smo mi imali dobre i loše profe, a bome su svima bili bolji oni koji su nas na ovaj ili onaj način dirnuli. Nekome su djeca debili, netko i u onom najgoremu nađe nešto dobro.

Djeca to osjete. Danas ima tehničkih mogućnosti koje mogu nastavu učiniti jako kvalitetnom: treba bit kreativan, promišljat ono što predaješ i služit se nastavnim pomagalima. U nas, kako sam bio po zamjenama svukud, nisu baš uvjeti kao što db misli. U nekim školama nema kompjutera, u nekima nisu povezani s projektorima, ma svašta ima makar se pomalo mijenja nabolje. U jednoj školi gdje sam bio bio je projektor ali ne i spojen na pc. Na pc-ju nije uopće bilo HDMI utora. Onda sam kupio neki konektor pa sam skužio da mi ne valja HDMI kabel. Onda sam od kuće donio svoj HDMI koji je visio preko pola razreda dok ga jedan mali nije slučajno zakačio i uništio. Ova što je mijenjah je koristila onaj grafoskop. Valjda se nakon mojeg odlaska nešto promijenilo makar su djeca koju bi i dalje susretao (škola mi je blizu kuće) stalno pitala kad ću i hoću li opet doći. Jer napravit prezentaciju koja će bit dobra, originalna, zanimljiva, komična, pri tom zadržat stukturu sata je umjetnost i iziskuje mnogo rada i pripreme. Obavezno na kraju pismeni, zadaci objektivnog tipa, pa hajde, koliko si učio toliko ćeš dobit. Svakakvih ocjena od 1-5, nikad se nitko nije bunio jedino jedan mali kojem sam oduzeo test radi prepisivanja pa vratio nakon kazne od 10min. Na kraju je dobio 3, a čuo sam da je (6.razred!) prijetio da će me ubiti. Ali to me samo nasmijalo kad sam čuo. A i ova druga djeca iz njegovog razreda su se smijali kad su vidjeli da se ja smijem (onda su bili već 8.). :)

Kako mjerit uspješnost to je dobro pitanje, i zbilja ne znam kako bi mjerio. Ali po tom pitanju treba nešto mijenjat jer što sam dalje se školovao profesori su bili sve gori, sve nekreativniji, a motivacija učenika/studenata sve ih je manje zanimala.

Osnovna škola: učiteljica mi je bila odlična, stara purgerica pred penziju, top

Od 5.do8. bilo je svega, ali općenito više dobrih nego loših učitelja. najgore je bilo u onim predmetima gdje je bilo puno zamjena.

Srednja: korak unatrag u odnosu na osnovnu, a gimnazija.

Fakultet: bili smo mala grupa pa je bilo dobro, ali isto puno više teorije, puno manje prakse: kad dođeš na posao ko jelen pred farovima - što je sad ovo? Sve ponovo moraš učiti...

Dakle, mjerit uspješnost i ravnatelja, i dekana, svatko treba snositi posljedice za svoje dobre i loše odluke. Riba smrdi od glave, od vlade. Treba se brinut za sebe i za druge, dakle motivaciju treba procjenjivati. Tko vjeruje da je vladi i vladama stalo do općeg dobra hrvatskog naroda ili im je motivacija njihova guzica stvar je procjene nečije motivacije. Ajd njih ajmo reć moš "kaznit" na izborima - misliš da netko može bolje. Kako "kaznit" lošeg učitelja? Ravnatelja, dekana? Ajde još dekana, nitko te ne sili da upišeš taj faks, ali osnovno i srednje obrazovanje je obavezno?

Ajme lancuna, otkad nisan ovoliko nešto ovdi napisa, nepamtim

molim te, nemoj se više izjašnjavat oko školstva, obrazovanja, školskih predmeta, učitelja i profesora, a inače kad trebaš samo proći pokraj škole, nađi neki drugi put, samo da je što dalje od tebe. I ti što dalje od nje

toliko blesavih, paušalnih i proizvoljnih tvrdnji o školstvi i obrazovanju još nisam vidio na jednom mjestu. Izgleda da te škola baš traumatizirala. Tješim se da možda ipak trolaš cijelo vrijeme

Ne vidim ništa sporna u činjenici da će zanemarena djeca imati manji kapacitet (kvocijent inteligencije) od one čiji su razvoj roditelji/babe/djedovi/tko već poticali od najranije dobi.

Naravno, čast izuzecima, no oni su toliko rijetki da samo potvrđuju pravilo.

Također, ne vidim ništa sporna u činjenici da je u nekim predmetima samo trebalo nabubati hrpu za život beskorisnih činjenica, evo povijest i zemljopis su najeklatantniji primjer (a da se razumijemo, ta dva predmeta su mi bili fora jer su me te beskorisne činjenice iz nekog razloga zanimale, za razliku od književnosti i besmislenih rasprava o tome "što je pisac htio reći").

Sa druge strane, matematika, ili recimo programiranje su kao da u svakome zadatku rješavaš zagonetku, potiču "male sive ćelije" na rad i razmišljanje, nije svatko za to, niti se svakome tako nešto sviđa, nekima je i naporno (kažem, pogotovo ako ti logičko razmišljanje, pronicljivost, eto ta famozna inteligencija, nije na adekvatno razvijena).

svojim profesorima matematike zamjeram što me u 12 godina nisu naučili kako mogu na digitronu izračunat recimo koliko je 5% od 162. Ni ako imam brojeve 78 i 89, za koliko posto je taj 89 veći od 78. Imat digitron je bio grijeh. Papir i olovka, kao da smo još u 1908. godini. Nisu me naučili da ako uzmem kredit od 10 000 eura na 5 godina s kamatom od 6%, koliko će me to na kraju koštat. Nisu me naučili ništa o statistici i vjerojatnosti. Valjda nije bilo vremena

možda pogrešno, ali ja to zovem "primijenjena svakodnevna matematika" i da je školsko gradivo bilo posvećeno tome, to bi bilo okej. Međutim, valjda sedam godina smo potrošili na izračun površine valjka, tangente kruga, promjer stožca i izračun kuteva pojedinih geometrijskih tijela. S time se nisam susreo niti jednom u životu. I ne znam više od pet ljudi kojima je to kasnije trebalo

Kamatni račun se uči još u osnovnoj školi, ono wtf?

Sa vjerojatnosti i statistikom, onom pravom, sam se susreo tek na fakultetu, jbg. za to si trebao upisati ekonomiju, FER ili PMF 

učilo se s papirom i olovkom, dva školska sata. Nikad kasnije se na to nismo vraćali. U mojem slučaju prije 30 godina i ja to ne pamtim. Ne znam nikog tko to danas radi olovkom jer se svi koriste digitronom, ali digitron je bio ultimativno zlo, zabranjen na satu, pa sam naučio ono što mi je trebalo mnogo godina kasnije guglajući "kako koristit digitron". Ali sam u školi sve znao o promjeru stožca. Za njega je uvijek bilo vremena i školskih sati

Za manje od mjesec dana je 2020. godina. Mislim da se ipak puno više ljudi služi Excelom nego digitronom. Zapravo ne znam nikog tko više uopće ima digitron 

kako te nisu naučili. mislim, ja sam to znao u osnovnoj školi. 

kao i kamatni račun, koji se uči negdje u osmom razredu i kompletno je poglavlje iz kojeg bude i test.

vjerojatnost i statistiku neki uče tek u srednjoj školi, neki na fakultetu. da si učio (šta ja znam) markovljeve lance, možda bi i o njima pričao kao i o geometriji sada.

površine geometrijskih likova i geometrija su jako bitna stvar, možda nisu bile potrebne tebi čije je obrazovanje otišlo u drugom smjeru, ali recimo meni su bile izrazito potrebne u daljnjem obrazovanju, a trebaju mi i sada, na poslu. ne znam kako bi ti računao količine materijala, zapremnine i slično bez znanja formula za površine i obujam geometrijskih tijela.