Likovni i Glazbeni se recimo u srednjoj školi bez problema mogu spojit u jedan predmet - Umjetnost. Njega bi trebalo uklopiti u ostatak školskog programa tako da kad u Umjetnosti imaš poglavlje Barok, isto to radiš i u Hrvatskom jeziku (književnost hrvatskog i svjetskog baroka). Tek onda učenje o baroku ima smisla jer slažeš kao kockice jednu sliku - što je barok u književnosti, što u slikarstvu, što u glazbi, što u arhitekturi. U najidealnijem slučaju se to da spojit gradivom iz predmeta Povijest, pa da imaš i povijesni kontekst. I onda se sve to pretresa koliko već treba nastavnih sati i onda ajmo dalje. Taj predmet Umjetnost bi se mogao ogranizirat kao jedan sat teorije, drugi sat prakse. Praksa bi bila oćeš li nešto crtat ili ćeš svirat ili ćeš odvest učenike u galeriju, na izložbu, koncert. Objasnit im što gledaju i što slušaju. Jbga, to je umjetnost, inovativnost bez granica

međutim, sve to bi iziskivalo ogromnu količinu inteligentne koordinacije, a jako sam sumnjičav da je naš školski sistem sposoban za to. Prvo bi trebalo potpuno pretumbat obrazovanje učitelja Glazbenog i Likovnog, te uskladit programe različitih predmeta vremenski unutar školske godine i sadržajno

po istom sistemu se mogu spojit Zemljopis i Povijest. Zemljopis nije ništa drugo nego pomoćna povijesna znanost i sam za sebe je poprilično besmislen bez konteksta povijesnih zbivanja (osim geologije, jel). Boli me kua za Volgu, Don i Dvinu. Međutim, kad mi daš kontekst da je na tim rijekama funkcionirala ruska država jer su joj služile kao autoputevi prije 500 i 1000 godina, onda je to druga stvar

a onda slijede prirodni predmeti. Ono, možeš imat Biologiju, Fiziku i Kemiju kao posebne predmete na nekom početnom nivou, ali na zapadu se već desetljećima svi ti predmeti uče zajedno kao Znanost. Moderna biologija, fizika i kemija su toliko isprepletene da je suludo držati ih odvojeno do završetka školovanja. Naravno, to znači istu potrebu za koordinacijom i pretumbavanjem obrazovanja nastavnika

eto, u pet minuta sam od sedam školskih predmeta napravio tri koji imaju logiku i veći potencijal da se nešto konkretno nauči nego što ga imaju danas. Dajte mi ministarstvo

HRT slučajno pogriješio ili služi mafiji?

https://www.facebook.com/mijicmate/videos/1910492252430760/

Ako moraju služiti mafiji, onda to nikako nije dobro...

uh, ti bi Excel na sate matematike???

možda eksperimentalno tamo 2060. Iste godine kad i HTV krene s HD-om

@Ian

U zemljopisu postoji onaj dio o državama i kontinentima koji bi se vrlo lagano mogao spojiti sa povijesti ili tako nešto, no onaj dio o geologiji (fizičkim i kemijskim procesima u raznim slojevima Zemlje bi više spadao u STEM dio, te bi se mogao spojiti sa biologijom/kemijom/fizikom), a onaj dio sa koordinatnim sustavom, azimutima i slično možda čak i sa matematikom.

Btw. ono o predmetu pod nazivom "povijest umjetnosti" si praktično prepisao iz mog posta otprije nekoliko dana, likovni, glazbeni i književnost bi se kao što rekoh bez problema mogli spojiti u takav jedan predmet, gdje bi pratio razvoj ajmo reći kulture i civilizacije kroz povijest.

Još da nadodam, u srednjim školama matematičkog i tehničkog usmjerenja bi ovako nešto stavio kao izborni ili neobavezni predmet, jer ti učenici imaju malo ili gotovo ništa interesa za ovakvim znanjem (slično recimo kao što se u tehničkim srednjim školama povijest i zemljopis uče samo prve 2 godine).

Vezano uz Excel, super mi je kako ljudi u uredima i dalje uredno koriste one "zbrajalice" (one velike digitrone s rolicama papira).

Prije par godina mi gospođa koja je pred penzijom šalje neki Excel u kojem brojevi naravno nisu izračunani tamo i formatirani nego su samo upisani i to tipa "123,45 (razmak) EUR". Složim joj formule i formatiram, a ona će meni: "a kako ću ja znati računa li Excel dobro?" 

Kod mene na poslu je jedna žena nešto krivo izračunala i neka je frka ispala. Od do predsjednika Uprave i kaže da je krivo stisnula na zbrajalici, ovom nije jasno o čemu priča, ode on s njom do njenog stola i vidi zbrajalicu, dobije živčani slom. Nakon toga je naredio da se sve maknu iz ureda i poslao je sve na tečaj excela. 

Likovni i glazbeni bi se u srednjim školama mogli spojiti u jedan predmet. Književnost nikako. Ako išta, ona bi se trebala izdvojit od jezika kao zaseban predmet, a ne još trpat skupa s likovnom i glazbenom umjetnošću. Ali to se neće nikad dogodit pa imamo to što imamo.

Kad smo kod glazbenog i likovnog, problem je što su u osnovnoj školi to praktični predmeti gdje se slika, pjeva (teoretski možda i svira ali kod mene nije tako bilo), crta, radi kolaž i tako dalje. Onda su i u srednjoj školi razdvojeni zbog valjda nekakvog kontinuiteta što je zapravo totalno besmisleno jer se u srednjoj uči povijest i teorija umjetnosti uz vrlo malo prakse. Što se tiče likovnog i glazbenog u osnovnoj školi, moje sjećanje je da je to bilo apsolutno gubljenje vremena... Apsolutno sam za to da se djeca koja su talentirana za bilo kakvu likovnu ili glazbenu umjetnost razvijaju, ali nikad nisam čuo da je netko otkrio dar ili afinitet za glazbu ili slikanje ili štogod kroz osnovnu školu. Oni koje je zanimala glazba išli su u glazbene škole i to je bilo to, taj glazbeni u školi im je bio totalno nebitan. Slično je i s likovnim.

Pokušavali su nas učit kako se čitaju note, naravno bezuspješno, bio je klavir u učionici kojeg je učiteljica držala pod ključem i tkogod bi mu se približio na manje od pola metra dobio bi glasnu usmenu opomenu. Taj je klavir bio valjda najskuplja stvar u školi, a računali su da smo mi neodgojena gamad koja će ga strgat prvim dodirom tako da nam je bio strogo zabranjen. Jednom ga je zaboravila zaključat pa smo mi, djeca ko djeca sjedali za njega i bezveze pritiskali note i zabavljali se, epilog pola razreda kod ravnatelja, klaviru nije bilo ništa. Dan danas se više bojim približiti klaviru nego vatrenom oružju. Za nas je bilo pjevanje kojekakvih pjesmica, jer pjevanje je bezopasno. Nemam ništa protiv toga ali to se može i na satu razrednika ili čak na satovima prirode i društva u nižim razredima. Naučit Lijepu našu i još neke pjesmice se može u jednom polugodištu.

Poanta priče je, mislim da bi se glazbeni u osnovnoj školi mogao ukinut mirne duše i ne bi se apsolutno ništa promijenilo. Ionako bez glazbene škole ne možeš na muzičku akademiju tako da nemam pojma čemu to služi. Za likovni ne znam, možda netko negdje i je na satu likovnog otkrio dar ili ljubav za likovnu umjetnost. Skeptičan sam ali dobro.