Aha, sad smo došli i do povijesnih udžbenika. Kojih? Tko ih je pisao?

I dalje te ništa nije zanimalo. Knjige koje bi ti otkrile puno više od tih pučkoškolskih knjiga?

 

internet je 95 posto smeće, a ostatak je koristan. Tako je i s jubitu filmićima. Problem je kad se konzumiraju samo jubitu filmići, a knjige zanemare

 

 

ako treba preporučit neku knjigu, onda uzmite Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941-45. Jozo Tomasevich, Hrvat, živio u Americi još od tridesetih čini mi se, ugledan profesor u Kaliforniji. Prošao njemačke i američke arhive. Potpuno objektivan pogled na događanja. Mnogima se neće svidjeti jer se ne uklapa u priču. Knjiga je pozamašna, ima bar tri kile i 1000 stranica, ali je imaju u svakoj knjižari u Hrvatskoj

Kao što rekoh, situacija je bila takva, samostalne Hrvatske ne bi bilo a kako bi bila podijeljena to nitko ne zna. Ali da bi bili kao Austrija, to sigurno ne bi.

A ti probaj s onom o Jasenovcu radnom logoru di su se odvijale kazališne predstave i ljudi živjeli lijepo i bezbrižno. To je literatura za tebe.

Eto, Jozo Tomashevich je odličan, a ima i drugih autora, ima i odličnih dokumenataraca, ima i kratkh korisnih videa, ima raznih knjiga, ali ljudi uglavnom ne idu dalje od pučkoškolskih udžbenika...i na osnovu tih knjiga stvore vlastiti stav o svemu.

Iz prizme razvoja fašističkim drzavama koje su popušile drugi svjetski rat sasvim solidno ide. I Njemcima i Austrijancima. Pa i Japancima na koje su bacali atomske bombe jer iskrcavanje na njihove otoke nije bilo moguće. Danas pobjeda. Sutra sjeme poraza. I da nije bilo pobjede u II svj ratu, mozda bi imali parcijalne europske državice na području ex Yu, davnih dana u EU bez rata 91...  Uglavnom svaka pobjeda je dobra za pobjednika, a dalekosežne posljedice je nemoguće predvidjet. U krajnjoj liniji, ne bih imao ništa protiv restauracije Austrougarske monarhije danas. Odnosno kratkoročno je dobro bilo bit u pobjedničkom vagonu, a dugoročno je bilo bolje bit mala samostalna  eurofašistička drzava koja se gradila iz pepela na kapitalističko demokratskim načelima.  Jer pobjeda je donjela dugoročno ekonomsko zaostajanje, dugoročne napetosti koje su 89 i 90 kulminirale i vratile nas puno unazad. Kroz ratna razaranja. Uništene generacije. Ekonomsku pljačku. I ono najgore do temelja uništen gradanski civilizirani duh. Sve to mi imamo prije 25 godina. Dok propali fašistički režimi su se obračunali s demonima rata prije 65 godina.

 

I iz Domovinskog rata su mnogi izašli kao pobjednici rata a da rata nisu vidjeli. I to su pravi dobitnici. A mi? Ko nas jebe, oko HOSa se natežemo.

 

Molim da se ne vadi iz konteksta gore napisano i da me se slučajno ne optužuje za nešto što nisam napisao.

Evo i ovde ima zgodne literature

Naravno da je ne bi bilo. 

Tko kaže da Jugoslavija ne bi postojala i danas i bila relevantna europska i svjetska sila da debili nisu dovukli komunizam. 

Možda bi yugo u svijetu bio ono što je sad hyundai. 

Tako da, meni pobjednička strana u nekom tamo ratu prije 80 godina ne predstavlja apsolutno nikakvu satisfakciju.