Da se osvrnem samo na to da je Tito vratio Hrvatskoj (ili bolje rečeno Jugoslaviji) Dalmaciju - ako su Dalmacija samo Zadar, Lastovo i Palagruža onda da, vratio ju je.

To je po Rapallskom ugovoru, ako ćemo po Rimskima, Pavelić je de iure vratio Hrvatskoj sve što je prepustio Italiji a de facto glavni su bili oni koji su tu imali vojsku: Nijemci i kasnije partizani, kao i inače kod Pavelića.

Pavelićeva Hrvatska bila je teški puppet state koja ni sa jednim susjedom nije bila u dobrim odnosima. Proglas da je i Istra Hrvatska, u doba kad je ona dio Trećeg Reicha vjerojatno nije bio popraćen simpatijama vodstva nacističke Njemačke. S Italijom također nisu bili u dobrim odnosima, sa Srbijom također, a čak su se i s Mađarima zakačili oko Međimurja. Uz takvu vanjskopolitičku sliku prema nominalnim saveznicima (koji su ih svi gledali kako ih iskoristiti što više i što brže, pogotovo Nijemci i Talijani), možete zamisliti kako su ih gledali neprijatelji - a goru sliku od toga predstavljala je samo ona unutarpolitička koja teško da je mogla biti drugačija, pogotovo jer je bila vezana za nepovoljnu vanjskopolitičku situaciju. To nije nikako opravdanje za Pavelića već krimen jer je bio totalni amater potpuno nedorastao vrlo teškoj situaciji u kojoj se našao. Gurao se gdje mu nije mjesto i ispao kriv za ono što je i što nije. Gore od toga su prošli svi oni Hrvati koji su glavom platili samo zato jer su Hrvati, a bilo ih je puno više nego onih koji su glavom platili samo zato što su Srbi. Naravno, žao mi je jednih i drugih jednako, kao što je i svakom normalnom čovjeku žao svakoga koga ubiju jer je "krive" nacionalnosti. Svako ubojstvo za mene je grijeh, a kamoli takvo.

Praktički sa nikakvom vojskom (poslali za svoje tadašnje uvjete par tisuća vojnika u Rusiju samo da dobiju nekakvu pomoć od Nijemaca doma) suočeni s nizom pobuna otpočetka u državi je vladalo bezvlađe - jer ako vojska ne kontrolira državu, praktički ne smije stupiti nogom na djelove svojeg teritorija - o kakvoj mi to državi pričamo? De iure država, a de facto protektorat sila s kojima uopće nemaš nekih zajedničkih interesa.

Okvir za stvaranje Hrvatske očito je bio onaj iz doba Austro-Ugarske, ujedinjenje svih zemalja koje su se u to doba zvale hrvatskima. BiH se kao takva u njih ubrajala. Koliko god se to činilo nerealno danas, pa i u doba Drugog svjetskog rata, kao ideja je bilo prisutno kod dijela Hrvata. Svakako je taj prostor bio zaokružena cjelina, puno više geopolitički smislenija nego što je današnje stanje. Međutim, kao i sve vezano za NDH, bilo je neizvedivo iz razloga koje sam već spomenuo ali i drugih

Dakle, nije to bila posve nelogična ideja, međutim, ona je bila u prvom redu u sukobu s velikosrpskim planovima kojima je nešto takvo predstavljalo velik udarac. I danas im međunarodno priznate države Hrvatska i BiH predstavljaju gadan udarac. A one dvije zajedno predstavljaju im ono što im je u Drugom svjetskom ratu predstavljala NDHrvatska. I danas eksponenti velikosrpske politike prikazuju ovu našu današnju državu kao NDH, kao ugroženi su ovdje. No o Pupovcu ne treba trošiti riječi.

Jednog dana moglo bi se vrlo lako pokazati kako je ta Pavelićeva Hrvatska bila puno blaža prema Srbima, pa i velikosrbima (ne zato jer ih je volila već zato jer su joj tako diktirale okolnosti) nego Titova Jugoslavija prema Hrvatima. Sam broj ubijenih i vremenski period u kojem su ubijeni pokazat će nesrazmjer jednoga i drugoga, te jednih i drugih. Zanimljivo, to se može vidjeti ako pogledamo sudbine i statistiku istarskih i riječkih Talijana primjerice: mislite li da su svi oni bili fašisti koji su proganjali Hrvate? Naravno da nisu, neki su čak surađivali s partizanima i pomagali im: poput riječkih autonomista, etničkim Talijanima koji su bili za autonomnu Rijeku a čiji su politički vođe "nestali" u doba Tita, a Talijani su od velike većine u gradu (imali su je još i prije Prvog svjetskog rata) praktički pobjegli iz Rijeke. Da ne spominjem odmazde, odnosno strijeljanje svih koji su bili od strane komunista označeni kao neprijateljska inteligencija. U Rijeku su tad naseljeni na mjesto Talijana tko? Pa najviše ljudi bliski partiji odnosno komunisti što iz zaleđa, što iz drugih dijelova Hrvatske, što iz drugih dijelova komunističke Jugoslavije. Rijeka je bila atraktivan grad, glavna luka i opet povezana sa svojim zaleđem razvijala se dosta dobro.

Međutim, slabljenem komunizma i propadanjem teške industrije (u cijeloj Europi se događalo restrukturiranje) Rijeka je počela stagnirati i nazadovati, pogotovo od 90te naovamo jer jednostavno nije išla u korak s vremenom. Možda je zbilja jedan od rijetkih gradova u Europi koji nije promijenio vlast evo već 85 godina. Tako kad mi netko kaže Hrvatska Rijeka meni to ne zvuči baš kao nešto što je baš dobro oslikava. Ona jest u Hrvatskoj, bila je i u doba kad su Habsburgovci napravili od nje multinacionalni emporij, i prije toga dok je bila samo malo mjesto bez nekog značaja - ali danas nju meni najbolje opisuje izraz: komunistički grad. Jer većina njegovih današnjih stanovnika i njihovi potomci mnogo duguju upravo komunizmu. Ali taj vlak je odavno prošao a oni još i danas još žive u prošlosti.

Etnički i demografski vam je slično bilo i u Istri na kraju Drugog svjetskog rata, s time što su u Istri Hrvati ipak činili značajniju predratnu populaciju ali u unutrašnjosti, na istarskim selima. Isto tako kao što se naseljavalo u Rijeku, tako se naseljavalo po pustim gradovima Istre. Ta gotovo da nitko u njima nije ostao, a velika većina u njima su bili Talijani. Oni su tu živjeli stoljećima, jedino je Pula bila nešto kao Rijeka u doba Austro-Ugarske, samo ratna a ne trgovačka luka koja je osim domicilnih Talijana imala, kao i Rijeka, stanovnika iz cijele monarhije koji su poslije iselili.

Talijanska politika u Istri do njezine kapitulacije bila je itekako oštra prema netalijanima, no u državi gdje su Hrvati bili statistička pogreška, neki tamo seljaci u unutrašnjosti Istre kojih je bilo koliko u odnosu na bubam 30-40 milijuna Talijana? Ma ni 1%. Međutim, Talijani, ma koliko god bili oštri, talijanizatori, zatvaratelji hrvatskih ustanova, ni izbliza nisu napravili Hrvatima Istre ono što je komunistička Jugoslavija na čelu s Titom napravila njima poslije rata kad su svi Talijani dobili stigmu fašista.

Jasno, Tito je to uradio ne iz neke mržnje prema Talijanima, već radi učvršćivanja i širenja svoje vlasti. Kao i Bleiburg, križni putevi i brojne likvidacije tipa Daksa. Je li to bilo vrijedno toga? Pa naravno da nije.

Bez obzira što smatram kako je, unatoč nominalno strožim zakonima kao što su bili rasni zakoni, NDHrvatska bila u stvari dosta manja klaonica negoli je to bila Titova Jugoslavija koja je to radila perfidnije, "u ime bratstva i jedinstva", ne pada mi napamet prikazivati je kao nešto čime se moramo i trebamo ponositi, ali da je se trebamo sramiti - apsolutno ne: ona nije nastala ni našom voljom, ni demokratski, kao što se nitko ne treba sramiti Jugoslavije i svoje uloge u njoj za razliku od npr. Ante Nobila i sličnih likova koji su manjina, ali nažalost još uvijek imaju prevelik utjecaj s obzirom da su bili sluge jednog takvog režima.

Još sam ostao dužan objašnjenje o brojevima stradalih koji je suprotan službenom narativu koji ide otprilike ovako: ustaše su bili megazločinci, imali su konclogore i ubili su ogroman broj ljudi, a onda su došli partizani i ubili iz osvete nešto ustaša ali to nije ni blizu koliko su ovi ubili ljudi. Tito vratio Istru, a nitko ni da spomene ni riječ o domaćim Talijanima ili Nijemcima (čije je protjerivanje iz Vojvodine itekako bitan dio ove priče)

Statistički broj Srba se, unatoč 4 godine NDHrvatske, povećao 1948. u odnosu na 1931. a broj Hrvata se smanjio (broj Srba u današnjoj Hrvatskoj se također smanjio u odnosu na 1931. ali zbog iseljavanja u Vojvodinu na folksdojčerska imanja koja su u odnosu na Lapac, Korenicu i ostale naše zabiti bile kao dobitak na lotu, tako da su te brojke kao one sa 600 tisuća ubijenih u Jasenovcu, samo velikosrpski mjehur od sapunice). Kako je najveći pokolj Hrvata nastao na Bleiburgu i poslije (o čemu svjedoči Tezno, Huda jama, Kočevski rog i još mnogo takvih jama i rogova po cijeloj Sloveniji, ali i Hrvatskoj i BiH, i dalje), pogledamo li što se dogodilo Talijanima (koji su stoljećima živjeli tu) i Nijemcima (od 18.stoljeća) onda je jasno zašto je Tito među najvećim krvnicima 20.stoljeća, a na hrvatskoj političkoj sceni još uvijek drmaju kojekakvi ljudi povezani sa sustavom kojeg je on, kao najbolji Staljinov učenik implementirao ovdje i to na čelu države (premijer potomak visokopozicioniranog komuniste, čovjek je praktički zabranio referendum o promjeni izbornog zakona, ne treba mi dalje)

Dakle, pokolja od strane ustaša spram Srba je itekako bilo, i to svugdje po NDH, ali oni nikako ne mogu ići u istu ravan s komunističkima koji su ih u kratkom vremenu višestruko nadmašili, demografske statistike to jasno pokazuju (nema govora da je to od borbe u partizanima mada je i tu dio Hrvata izginio ili strijeljan ali također i Srba pa opet jasno je zašto se demografska rupa vidi kod Hrvata a ne kod Srba), a grobišta i dan-danas otkrivaju da je riječ o megazločinu kakav se u NDH ne pamti u tolikim razmjerima, ma koliko neki napuhivali Jasenovac. S obzirom na to, ustaše ispadaju zapravo smiješni jer u 4 godine Srbima nisu zadali nikakav ozbiljan demografski udarac. Da su to zapravo i htjeli nisu mogli jer nisu imali čime. Hrvati kroz svoju povijest nisu nikad u ime Hrvatske radili etničko čišćenje na onaj način kako su to radili velikosrbi u Domovinskom ratu i u Hrvatskoj i u BiH, pa čak ni u doba NDH. Pavelić je ipak za one iz RSK bio intelektualac. A o RS ne treba trošiti riječi, ni tamo nije ostao skoro nijedan Hrvat i Bošnjak, a oni koji su ostali koristili su se kao "živi štit" u nekim borbama. Ljudi iz gradova koji uopće nisu bili zahvaćeni borbama poput Prijedora i Banja Luke. I danas se tamo rijetki vraćaju. Tamo nije bilo "Pupovaca" i "Đukića", ne da ih nije bilo nego su bili nezamislivi. A čak u NDH je bilo Srba koji su živili i radili normalno jer da ih nije bilo ne bi oni 4 godine tu živili već bi svi pobjegli odmah tamo gdje nije bilo vlasti NDH, kao što su i Hrvati utekli i u Domovinskom ratu i u Drugom svjetskom ratu (iz Krnjeuše, Boričevca, Grahova, Drvara, Knina, Srba...) Partizani to dovode u red nešto kasnije ali opet ono što je učinjeno poslije rata još je stoput strašnije od četničkih pogroma i ukazuje kako od njih ljudi (najviše Hrvati, ali recimo i Talijani) bježali s dobrim razlogom.

Kako pobjednici pišu povijest tako imamo i danas crnu legendu o NDHrvatskoj, a istina je takva kakva jest, a tako je zato što i danas imamo ljude zaostale u vremenu i prostoru (negativna selekcija) na svim područjima vlasti kojima je briga za opće dobro i ekonomski razvoj države samo misaona imenica što se vidi po rezultatima koje Hrvatska postiže u odnosu na ostale postkomunističke zemlje. "Snađi se druže" i "ne treba se držati zakona kao pijan plota".