Čitam već godinama izjave stručnjaka na temu glorificiranja ikakvog nasilja da nasilje nikada nije način. Ono što nitko nikada nije rekao je koji je pravi način ophođenja sa ljudima kao što su recimo oni koji tu i tamo obitavaju u sabornici? Koji je civilizirani i zakonski način za doprijeti do njih? Natjerati ih da malo razmisle što zapravo rade i koliko ljudi pati zbog njih i njihovog nerada, njihove korupcije, njihovih laži, obmana...
Jedino sam par puta od nekih koji očito imaju više mozga čitao upozorenja gdje su rekli da iako se nikako ne slažu sa nasiljem upozoravaju one najodgovornije u državi da se zapitaju zašto je do toga došlo i što oni mogu napraviti da to promijene.
Govorim o slučajevima gdje uloga nasilnika nije bila crno-bijela i gdje puno ljudi taj nasilnik zapravo postaje herojem a ne zločincem.
Sada, ako smatraš da sam nenormalan, da mi je mjesto u Vrapču, zapitaj se zašto jedan inače više-manje zdrav mozak ovo ne precipira kao nešto loše i tko je zapravo doveo do takve nominalno iskrivljene precepcije vrijednosti? Sigurno nisu kumica Štefica ni domar Janko.
[uredio Capitan Salazar - 12. listopada 2020. u 20:12]