To su "sjedišta" koja su tamo oduvijek.Seliti to negdje  drugdje je samo trošak.

 

Proizvodnja je po cijeloj Njemačkoj,firme koje rade za te koncerne su po svuda.Firma koja za npr Audi radi tepihe  može biti bilo gdje i zvati se drugačije,firma koja radi čepove za Warsteiner također.

 

Nije bitno gdje je sjedište firme,nego to da se proizvodnja rasprši,a to ima veze sa isplativošću,infrastrukturom,prioritetima lokalnih političara,dostupnošću radnom snagom.

Tu se ogleda nesposobnost naših top političara i lokalnih šerifića,koji ne vide dalje od nosa,a i zašto bi,kad je najbitnija u hrvatskoj 1945 i 1995 godina,na njima se dobijaju glasovi.

 

Istočni nijemci su bili jeftinija radna snaga nakon "ujedinjenja" ,puno se proizvodnje preselilo tamo i zbog toga i zbog povoljnih uvjeta,i ponavljam ,ne mora se firma koja radi tepihe za Audi zvati tako.

 

U odnosu zapad-istok je jako asimetricna.

 

Unutar zapada je super. Netko je napisao "i u Njemackoj je sve grupirano oko par središta". Pa dobro jutro, nece se dislocirat u svako selo, al poanta je da postoji 7-8 clustera bar, ne samo 1.

Ruhr je bio Ruhr i prije "ujedinjenja",isto kao i središte  bavarske autoindustrije.

Nije zbog toga ostatak bivše Zapadne Njemačke bio zaostao i zaboravljen,nisu se zapadni nijemci iseljavali u Irsku,Švedsku, Austriju.

Dobili su Istočni Njemci ohohohooo toga. Lager socijalističkih/komunističkih država bez SSSR-a ali s Litvom, Latvijom i Estonijom, bio bi oko 140 do 145 milijuna stanovnika, pa unutar toga promatrati "preustroj" DDR u odnosu na ostalih 125 milijuna stanovnika iz bivših socijalističkih zemalja, tada se najbolje vidi koliko su državljani bivšeg DDR bili privilegirani! O još koliko! Svaka čast pojedinačnim žrtvama tranzicijskog procesa na istoku Njemačke, ali toliko ekspresno instant udomljavanje teško je moguće i u filmovima. Dobro, nemaju više represiju stazija ali izgubili su formalni identitet, sportaši se natječu pod jedinstvenom njemačkom zastavom, nemaju reprezentacije u ekipnim sportovima, ali su dobili zamjenu Ostmark u DM u omjeru 1:1, uglednu zapadnonjemačku putovnicu i u vrlo kratkom roku obnovu infrastrukture po zapadnim standardima, dok 88% ljudi  iz bivših socijalističkih država to ne mogu niti sanjati! Nemaju niti "njemačku" mirovninu, niti uglednu putovnicu, niti im je tko sređivao energetsku obnovu i sl. 

Kod nas je problem nedostatak ambicije za koji je kriva prosocijalna politika školstva i zdravstva i nedostatak ekonomske "kulture novca".

Dok god školovanje bude besplatno(fakulteti) mi ćemo imat problem jer svak će upisat faks samo da ga upiše i to nažalost narušava kvalitetu obrazovanja(motivacija profesora, motivacija studenta, radno okruženje, investicije fakulteta...). Usporedio bi to sa primjerom tuša na plažama. Kad se tuš naplati 2kn slabo se koristi, a kad je mukte svak ga koristi. Isto je i sa zdravstvom. 

Naravno da to ne treba bit okrutna verzija kapitalizma, ali neki nivo zdravstva treba bit plaćen kao i školstva. 

Školstvo bi trebalo naravno uredit na nivou države da se omoguće jeftini krediti, fleksibilan način plaćanja rata, subvencije, stipendije poduzeća(javnim poduzećima je ZABRANJENO davat stipendije) itd. Samim time bi po meni vrlo pozitivno utjecali na gospodarsko stanje u HR. Plaće bi rasle, kvalitetan kadar bi se zadržao u RH, smaljila bi se želja za postankom sisavca jer bi plaće bile manje nego u privatnom sektoru, napredovali bi kao društvo i možda bi se promjenio stav ljudi, medija i ostalih da nisu privatnici najveće zlo društva(ima tu svega) jer razmišljaju ponekad kapitalistički.

Kod nas ljudi nisu svjesni kako bi možda im bilo bolje da sami odrede svoju mirovinu koju će imat jer se još nikad nisu pobunili. Zamisli da od bruto plaće odvajaju 800-1500kn svaki misec i ulažu ga u novčane ili neke drugo nisko rizične fondove 30-35 godina. Pa živili bi ko najveća gospoda ko umirovljenici.

ne znam jesam li to napisa, ali sretnem kolegicu sa faksa prije misec dana i pitam je šta ima kako i slično i ona mi kaže da traži posao, ali uopće ne razmišlja o tome da se zaposli u privatnika jer ne može dopustit da njoj posao nije siguran. Da traži nekoga za podmitit da dobije posao jer nije član neke stranke. Onda ispričam to doma boljoj polovici koja će uskoro doći do plaće od 5 znamenki neto sa ekonomskim fakultetom, a na tom radnom mistu je godinu dana i ona kaže da nikad se ne bi mogla zamislit da radi u državnom poduzeću jer ne bi mogla podnit to da ima nedostatak ambicije i ulazak u neku "kolotečinu". I to se referira na ono šta sam napisa na početku da u nas ljudi imaju problem s ambicijama jer im je u stvari predobro kad ne žele ništa više od toga da su sisavci.

 

P.S. je li ode slučajno netko razmišljao ili pohađao MBA program u Ljubljani jer to mi je možda želja kroz naredni period ostvarit se na tom nivou jer već kad ću plaćat nešto platio bi si nešto o čemu sam čuo da je misto gdje mogu napredovat

Znam za MBA u Mariboru za Strateški i projektni menadžment i košta oko 4000 eura godina (vjerovatno razlika kolegija).

Eh sad je li to cijena bila za nas jer smo studirali na studiju koji usko surađuje sa Sveučilištem u Mariboru ili je to cijena za svakoga, to ne znam

na ovu recenicu nema se sto druge reci doli 

Krivo si me razumija. Ja smatram da primjerice EfZG, EFST, FESB, FER bi trebali se placat, ali neki prihvatljiv iznos od 1500-3000€. Da nema mukte skolstva nego da se placa sve u razumnim obrocima