18.11.1991. je najtužniji dan u Hrvatskoj povijesti. I ako ću nekoga uvridit s ovim postom unaprid se ispričavam, ali ovo se godinama već skuplja u meni.
Više puta sam bio u Vukovaru i stvarno kad god dođem u taj grad me jeza hvata, puste serije, dokumentarci, doslovne sve šta sam moga sam pogleda o tim stvarnim herojima Domovinskog rata i obrane Vukovara sam pogleda kako bi bio maksimalno upoznat sa svim događajima koji su se tamo događali. baš znam dosta imena Heroja Vukovara jer sam istraživao što više podataka o njima kako bi dobio uvid u ljude koji su svjesno bili spremni položit svoj život za Hrvatsku. Obilazak Ovčare, prolazak preko Sajmišta, pa bio sam i u Nuštru, Vukovarskoj bolnici, Bogdanovcima, šetao tamo ulicom gdje ide onaj užasni video kad civili odlaze iz skloništa. Sva ta mista su napravili osječaj da zabijem glavu u pod, da me srce zaboli jer neciji očevi, majke, sinovi, kćeri nisu s nama i prozvljavali su najgore dane svog života. Radnici Borova su radili granate, pekari su pekli kruh za Vukovar, sestre i doktori su radili u nadljudskim uvjetima kako bi spasili što više ljudi, vozači ambulantnih kola su išli po ranjenike di mnogi ne bi nikad se niti usudili otić, pusta djetinjstva su ukradena itd..
I sad dolazim do onoga šta me uzasno muci i tisti posljednjih par godina. Obiljezavanje Vukovara se svelo na prostituciju tog grada od politicke vrhuske i to od 99% ljudi koji su na svaki moguci nacin trazili pobic od vojnog roka, a kamoli jos uzet pusku u ruke i sidit na cuki di postoji opasnost da netko zapuca na tebe. Neka za pocetak zapocnu barem postovat te ljude koje su prodali i ostavili na milost i nemilost JNA i pijanih četničkih nakaza. Dolaze u grad di im je bitno slikat se i pokazat, uzimaju show i guraju se u prvi plan umisto da se misle hoće li ih netko ubacit u Dunav za najveću veleizdaju hrvatskog naroda. svake godine mi je užasno vidit da se sve manje ljudi siti upalit sviću tim ljudima u Vukovarskoj ulici i to ne samo u Splitu nego u ciloj Hrvatskoj.
Neka im je vječna slava i hvala im na svemu
I kad zavlada mržnja razum nije lijek I ludilo uvik promijeni tijek povijesti Ispiše novu, krvavu stranu U zemlji seljaka, na brdovitom Balkanu