Slao sam i ja prijedloge za euro novčanice i kovanice sa motivima iz naše prošlosti ali i sadašnjosti, nažalost nisu prihvatili moje prijedloge:

Razumijem vaše razmišljanje, s dosta toga se i slažem. Meni su u ovoj priči najzanimljiviji kriteriji koji ovise od situacije do situacije, i argumenti koji logički gledano na drže vodu.

Prvi „problem“ kojeg ja vidim u ovoj priči je taj već poznati odnos između stručnjaka i nestručnjaka, koji je u posljednjih godinu dana zbog dobro nam poznate situacije posebno došao do izražaja. U čovjekovoj je prirodi komentirati sve, i ono u čemu je stručan, kao i ono za što formalno nema nikakvo uporište. Kad bi čovjek pričao i analizirao samo ono što mu je po papiru struka, svijetom bi vladala grobna tišina (osobno, ne bih imao ništa protiv, jer ova sadašnja buka sve mi je teže podnošljiva). I ne samo da komentira, čovjek s vremena na vrijeme i donosi odluke o stvarima u kojima nije stručan, tako svijet funkcionira. Dobije određene informacije o temi, čuje što o njoj kažu ti famozni razni stručnjaci, formira svoj stavi i onda donese odluku.

Vi kažete kako bi bilo pogubno da odluku o Euru donese netko tko nema veze s ekonomijom i financijama. Apsolutno se slažem, no baš o tome se radi. Neće eventualnim referendumom odluku donijeti pojedinac koji nema pojma o temi, nego velik broj ljudi. Ti ljudi su različitih profila, neki o financijama i ekonomiji znaju manje, neki više (ima i među običnim ljudima stručnjaka), a svi oni mogli bi prije svoje odluke čuti što o temi misle razni stručnjaci. Dakle, ne samo oni koji idu uz mainstream priču, nego i oni koji misle drugačije. Ima i stručnjaka iz svijeta ekonomije i financija koji ne prihvaćaju Euro zdušno, pa zašto ne čuti i njihovo mišljenje? Nije valjda kako je cijeli ekonomsko-financijski svijet ujedinjen po tom pitanju.

Vidimo, uostalom, da nisu sve države uvele Euro, čak ni neke koje su u Europskoj uniji, a ima u konačnosti uglednih i razvijenih država koje uopće nisu članice Unije. I što je zanimljivo, nije jedna ta država u medijima se ne predstavlja kao zaostala zabit koja odbija prihvatiti tekovine moderne Europe, dapače. Dakle, očito je kako uvođenje Eura ima i nekih loših strana. Još jednom naglašavam, većina građana Hrvatske nije stručna i možda nema dovoljno spoznaja o ovoj temi, no ako je to razlog za držati građane po strani prilikom donošenja ovakvih oduka u budućnosti, pitanje je gdje ćemo doći. Već sam rekao, Hrvati ni dosad nisu bili stručnjaci za ekonomiju i financije, pa smo opet od širokih masa slušali kako su, bubam sad, Linić i Marić loši ministri, kako je privatizacija provedena katastrofalno. Pa ako se maknemo u druge sfere, slušamo kako je ovaj ili onaj ministar zdravstva loš, kako onaj izbornik nema pojma, iako su svi ti ljudi formalno puno obrazovaniji i stručniji od onih koji ih prozivaju. Ako neka profesija danas na glasu kao ona u koju građani, u najmanju ruku, nemaju povjerenja, onda su to političari, i sad bi mi trebali tom istom krugu ljudi koje svakodnevno prozivamo, nazivamo nesposobnima, glupima, lažljivima prepustiti donošenje ovako važne odluke? Ne znam, nije mi jasna ta logika.

Drugi „problem“ tiče se važnog i nevažnog. I ovdje imamo svojevrsnu kontradiktornost i kriterije koji se postavljaju ovisno o situaciji. Kad se priča o svjetonazoru, onda se one koji otvaraju takve teme proziva kako se bave nevažnim stvarima, i kako u fokus trebamo staviti ono ključno. Onda dođe neka tema koja je, barem tako izgleda, lišena svjetonazora, ali sad je to prevažno da bi se obični smrtnici time bavili. Uvođenje Eura važna je stvar, no je li, na primjer, važnija od izlaska iz Europske Unije? U Velikoj Britaniji smo imali referendum o izlasku, iako ni većina tamošnjih građana nije stručna u stvarima koje su direktna posljedica Brexita.

I treća stvar koju bih naveo je ovo slijepo povjerenje u političare i vlast koju imamo samo kad su određene teme u pitanju. Upoznali smo to dobro tijekom ove pandemije, puno je ljudi koji iste one političare koje su do jučer pljuvali, sad gledaju kao nepogrješiva božanstva. a isto je izgleda i kad je u pitanju uvođenje Eura. Opet će taj neki ministar financija ili gospodarstva koji je inače nesposobni uhljeb, postati onaj čije se mišljenje ne preispituje i kome običan čovjek koji nije doktor ekonomije ne smije ni pomisliti nešto spočitati.

Otišao sam sad previše u širinu, ispričavam se, pa ću samo ukratko još na kraju reći svoj stav o Euru.

Nisam ludi zagovornik Eura, ali ne smatram kako će nas on upropastiti i kako ćemo kao država propasti zbog njega (takav stav se često prišiva onima koji su, recimo to tako, euroskeptici). Stvarno bih volio čuti različita mišljenja stručnjaka o ovoj temi, nekakvu široku javnu raspravu u kojoj se neće forsirati samo jedno mišljenje. Mislim kako mi i u ovoj priči imamo svojevrsnu zamjenu teza, pa se tako Euro uzima kao nešto prirodno, dok se mora dokazati zašto bi on bio loš. Iako bi valjda bilo logično obratno, da dokazati mora onaj tko želi uvesti nešto novo.

I na kraju, osvrnuo bih se na konstatacije kako bi se i ovo moglo pretvoriti u ideološku i svjetonazorsku raspravu. Da, vjerojatno bi bilo i toga, kao što će i uvijek biti. Netko ne želi ni čuti o Euru zato što to smatra gubitkom još jednog dijela državnosti i neovisnosti, kao što netko priželjkuje Euro samo zato što želi brže-bolje prihvatiti sve vrijednosti moderne Europe i maknuti se o zaostalih hrvatskih tekovina. Svaka tema, ali baš svaka, može se dovesti u vezu sa svjetonazorom i ideologijom, pa kako onda neće nacionalna valuta. To me onda opet vodi do zaključka kako je teza o „nevažnom svjetonazoru“ jedan od većih mitova koje svakodnevno slušamo, jer svjetonazor je sve, od njega sve počiva i iz njega korijen vuče čovjekov stav o gotovo svim životnim stvarima. I to nije nužno loše, niti je nešto od čega treba bježati. Samo onda treba biti iskren i reći „to i to ili taj i taj mi se ne sviđa zbog svjetonazora“, a ne tražiti načine kako bi argumentirano objasnio svoj stav, koji će sutra biti potpuno drugačiji kad u pitanju bude neka odluka i političar koji ti je ideološki bliži.

Ja čak nisam rekao za što sam (iako moguće da zvučim kao da jesam za uvođenje, jer ako nisi za, onda si valjda kontra No, manje bitan moj stav), želim reći da se ta odluka treba donjeti na projekciji što je bolje za nas. Moji baba i deda, ne mogu napravit projekciju, a mogu glasat na osnovu toga šta čuju (a mogu i propustit nešto bitno pa to neće nikad ni čut) njihov odabir je 50-50 da pogode ili promaše.

Da biraju stručnjaci možemo, karikiram, si povećat šanse da 80 % bude pogodak, a 20% promašaj (kao i za druge stvari, da se razumijemo).

A da čovjek za svoj život i sebe mora donjet puno odluka o stvarima o kojima baš ne zna puno - to stoji, ali ovdje ipak ne donosi odluku pojedinac i za sebe.

Hrvatska je u biti jako specificna, jer je Kuna od nastank vise simbolicka valuta. Hrvatska nikad nije koristila nijedan monetarni instrument koji nije pratio sto se dogadja s markom / eurom.

To je nakon rata bio prilicno pametan potez jer su tako stabilizrali tecaj i ekonomiju koja ne bi podnijela jos jednu hiperinflaciju i stalne fluktuacije tecaja na medjunarodnom trzistu. 

Sto se tice ostalih EU drzava - neke nisu uvele euro jer ne ispunjavaju kriterije za euro. Neke su vrlo svjesno zadrzale svoju valutu vecinom zbog tradicije i svjetonazora. Neke su prihvatile euro, i one sa pametnom ekonomskom politikom su visestruko profitirale, dok su one koje su prepustile stvari slucaju su vise izgubile.

S ovom prvom rečenicom se apsolutno slažem, kao što sam i napisao u komentaru. Svjetonazor je ishodište svega.

Ovo što ste o samom Euru napisali je upravo ono što govorim, da bi trebali čuti različite poglede na ovu temu, koje su to dobre i loše stvari, iskustva drugih država. A ne, "mi uvodimo Euro, idemo sad vidjeti što bi mogli staviti na kovanice i novčanice".

Peljeski most se spaja veceras. Zanimojivo...mislim si sad sta ce sada bosnjacka mornarica i kako ce turski nosac u Neumu? 

Inace jel most vec krsten? Ako nije moj osobni predlog bi bio Most Slobodana Praljka. Najpoznatiji Hrvat koji se vezuje uz nekog mosta😁