ja na ovo samo velim

o ulasku u EU je odlucilo 300000 glasova

potpis za referendum u ime obitelji je predan sa 750000 potpisa nije prosel...

monetarne samostalnosti nemaš praktično od uvođenja HRD-a. Kada banke počnu davati kredite samo u kunama i bez devizne klauzule, onda se može pričati o monetarnoj samostalnosti

što se eura tiča, po meni se radi o istoj stvari kao i s ulaskom u EU: tu je i neće tako brzo otić i stoga je bolje biti za stolom dok se nešto odlučuje nego sjediti u hodniku i čekati da te obavijeste mi smo odlučili to i to

Nedavno je bio clanak da novi premijer kaze da ni nece tako skoro. 

Ja sam mislio da su oni odavno u eurozoni, pa mi je cudno bilo..

neće iz ideoloških razloga

zemljom od 1989 vladaju tačeristi, a ona je bila protiv EU i Eura. EU je prošla, ali ostao je oprez prema svemu drugom

svaki ekonomist, bankar i izvoznik (a zemlja živi od izvoza + tečaj je vezan u euro već 20 godina s minimalnim fluktuacijama) zna da je to čista ludost i nema niti jedan jedini ekonomski razlog ne uzeti euro, ali toliko je ukorijenjeno u misli nacije da je to nemoguće promijenit + postoji strah da će ulaskom u euro počet plaćat račune sirotinji tipa Grčka, Italija, Španjolska, Hrvatska...

Pa kako bih zaboga zaboravio tako nešto? Naravno da se sjećam tog referenduma. Tada je ministrica Vesna Pusić pred referendum zaprijetila umirovljenicima kako im se mirovine neće više isplaćivati na račune ukoliko ne budu glasovali za ulazak u EU. Sjećam se jako dobro tog perioda.

Samo otada je prošlo skoro 10 godina, to su bila drugačija vremena i drugačija klima je vladala u društvu. Mislilo se da će teći med i mlijeko kada uđemo u EU, da će plaće rasti, da ćemo imati pošteno i učinkovito pravosuđe, da će naši poljoprivrednici i obrtnici izvoziti i prodavati svoje proizvode europljanima itd. 

Naravno ništa se od toga nije dogodilo. Poljoprivreda se ugasila, mali obrti se pogasili, pravosuđe je nikad gore. Standard života je pao prosječnom radnom čovjeku. Tada kad je bio referendum (prije 10-ak godina) je prosječna radnička plaća bila oko 4000 kuna, sada je oko 4500. Rasla je ali neznatno. Zato su se jako digle cijene svega i svačega. Ulje je tad koštalo 6-7 kuna, sada košta 15. Cigarete su tad koštale 15 kuna, sada koštaju 30. Mlijeko je bilo 4 kune sada je 7. Krumpir je duplo skuplji. Rajčica je koštala 6 kuna, sada košta 11. Gorivo otišlo u nebo. Repromaterijali otišli u nebo. Jednostavno se lošije živi i to se može vidjeti golim okom i to se može primjetiti kada pričate sa običnim ljudima koji kukaju i financijski pucaju po šavovima. Pa nismo bezveze izgubili 10 posto stanovništva od ulaska u EU do danas! Taj podatak vam sve govori o padu standarda. Pad standarda je i logičan jer iz povijesti možemo naučiti da UVIJEK kolonizator iskorištava svoju koloniju. Tako i naši kolonizatori (ponajprije Nijemci) iskorištavaju Hrvatsku. Suludo je bilo očekivati da će kolonija omastiti brk podajući se u ruke kolonijalistu.

Još nešto: EU se sama od sebe raspada. Velika Britanija je izašla iz EU a istočni blok na čelu sa Poljskom i Mađarskom je konstantno na rubu izlaska i samo je pitanje vremena kada će izaći. Dakle potpuno je drugačija situacija kako u Hrvatskoj tako i vani i ljudi potpuno drugačije razmišljaju nego prije 10 godina. U ovom trenutku Hrvati (kao i Britanci) sigurno ne bi bili oduševljeni Europskom Unijom.

Za neostvarena obecanja nakon ulaska u EU nije kriva EU, nego nesposobnost nasih ljudi

Malo mi je smijesno EU usporedjivat sa kolonijama.

Pa cak i ako usporedjujemo, biram bit kolonija njemackoj prije nego pustit da nas nasi trenutni strucnjaci vode

Fakty, nije se zemlja "depopulirala" od 2013. jer nas je EU sjebala, nego jer su nam se otvorila vrata da zgiljamo iz ovog sranja. Sjebali su nas "nasi domaci", a EU je dala izlaz.