Dakle, imas stan i vlasnik si stana, ali ne mozes uci u njega jer netko ima nekakvo stanarsko pravo na njemu (sto je postalo zasticeni najam), a od toga stana nemas apsolutno nista jer je zasticena najamnina u pravilu ista kao i pricuva koju si ti kao vlasnik duzan placati. Postoje presude i Vrhovnog i Ustavnog i Europskog suda da je to ogranicavanje prava vlasnistva, ali drzavu nije briga i nije sposobna rijesiti taj problem, nego valjda cekaju da ti zasticeni najmoprimci umru i da se problem rijesi sam od sebe...

Ne rade to samo nasi ljudi, vec apsolutno svi jer im drzava to omogucava. Nisam upoznao ljenije, razmazenije ljude od zapadnjaka kojima sve smeta i koji traze najbenigniju izliku kako ne bi dosli na posao. Stovise u nekim zemljama mozes i ne doci tjedan dana na posao i ne trebas donijeti doznake bez da te poslodavac smije pitati sto ti je. 

Mislim da ste me krivo shvatili, ili sam se ja krivo izrazio. Ako danas imamo, bubam,više automobila nego prije 50 godina, ne znači to nužno da nam je danas bolje. Broj auta nije mjerilo kvalitete života i stupnja razvoja. Nekad jednostavno nisu postojali uvjeti za takvu količinu auta, nekad auta uopće nije bilo, pa to opet ne mora značiti da su ta vremena lošija od današnjih i da su ljudi onda lošije živjeli. Mi možda imamo potencijala i za puno više, to bi onda značilo kako je današnja generacija podbacila, dok je nekadašnje malo možda zapravo bilo najviše moguće u tim uvjetima, pa ispada da su oni napravili više od nas. Uglavnom htio sam reći kako nije dobro uspoređivati povijesna razdoblja na osnovu toga što je tko imao, te zaključiti kako onaj koji ima više i koji ima nešto što netko prije njega nije imao automatski živi bolje. A posebno ne bih zasluge za to pripisivao političarima.

Eto, sretan Božić vam želim jer sumnjam da ću vaš odgovor, ako ga bude, vidjeti u narednih nekoliko dana! :)

nisu ni oni više tako naivni da daju novac za ležanje

a ti koji samo leže se moraju dobrano potruditi da im ta lova i dalje ide jer ih socijala čačka bez prestanka

dao ja otkaz u firmi prije par godina. Bilo mi je dosta svega, radio sam često 10-12 sati dnevno i odlučio sam godinu dana ne radit ništa. Da dođem sebi prije nego što me strefi moždani udar ili srčani udar. Usporiti sve, spavati i jesti normalno i provesti s klincima zadnju godinu prije nego što ih uzme škola pod svoje. Dođem se prijavit na burzu i kažem tetki da sam dao otkaz, da neću tražit posao sljedećih godinu dana, da sam dovoljno uštedio, pa mi biti par mjeseci nezaposlen nije problem, da od njih ne tražim niti ću tražiti niti krunu više od onoga što zakonom pripada svakome (šest mjeseci x 0.5 plaće) i da me pusti na miru. Ja kad se budem osjećao spreman raditi opet, sam ću si naći posao i ne trebam nikakvu njihovu pomoć ni savjetovanje

i tetka popizdila skroz kako ja to mislim ne radit, sramota i slično. Šokirala je moja iskrenost. I naruči me za mjesec dana da dođem. Dođem ja za mjesec dana i pita me tetka jel tražim posao, ma kakvi, ne pada mi na pamet, uzeo sam pauzu, želim svo svoje vrijeme provodit s djecom. I tetka opet u popizditis. I tako svakih mjesec dana dok mi nije isteklo šest mjeseci i tetka mi prvo veselo uruči dopis kako mi je isteklo pravo na pomoć, a onda zlokobno pita: sad vam je dosta ljenčarenja, sad tražite posao? A ja, ma kakvi tetka, još se nisam odmorio. I onda me naruči za tri mjeseca, pa još za tri i onda me obavijestila da ću si sam početi plaćati zdravstveno jer me briše iz evidencije i ja kažem dobro. Tako da nije baš da možeš ljenčariti...

(plaćao sam si sam nekoliko mjeseci dok nisam našao novi posao. Ali je bilo po mojem. Pati, tetko!)

Opcenito, taj mentalitet "idem vani na socijalu" je bas za sve sirote po pameti, mentalitetu, kulturi i odgoju. Ja recimo ne mogu zamisliti zivot za ne raditi nista i primati crkavicu. I ne znam kako je takva populacija uopce relevantna kao referenca za zivot u ili izvan Hrvatske.

Isto tako, gledanje svijeta kroz racunicu "placa - (renta+troskovi zivota)" je ogranicena. Jer ljudi koji u Hrvatskoj imaju ili su naslijedili nekretninu na moru ili Zagrebu zive jako dobro. Ostali, bas i ne, ma kako obrazovani bili.

Isto tako, zivot vani nosi vece place i vece troskove, ali u razvijenim zemljama velika vecina ljudi koja dobro zivi, ne zivi iskljucivo od place nego od kapitala (uglavnom nasljedstva, nekretnine, i druge investicije). Obrazovani imigranti i zanatlije u deficitarnim zanimanjima nece imati problema u nalasku nekog normalnog posla i zivota, ali mogucnost "preskakanja na sljedecu ljestvicu" - npr kupovina 1-2 stana u njemackoj i akumuliranje kapitala - e to je vec jako tesko, nejednakost izmedju srednje i vise klase je ogromna, i svakim danom sve veca. Mozes ti biti neki IT manager u Copenhagenu ili Doktor u Frankfurtu, ali danas i s tim poslom mozes samo sanjati o kupovini (a nekad cak i renti) dobrog poveceg stana, u dobrom kvartu blizu centra.

Na kraju dana, gdje netko zivi - stvar osobnog izbora i individualnih okolnosti. Ova HDZova crkavica to nece promijeniti.

I taj sto bi kao isao na socijalu, i da moze ne bi sjedio doma, sto sjediti za neku sitnu paru koja pokriva osnovne troskove zivota, u nekoj stranoj zemlji, pa otisao si valjda da nesto zaradis a i povuce te, vidis dobro auto kod prijatelja, zemljaka, prilika je veca nego u domovini, negdje se uglavis bilo kakav posao par tisuca eura placa, nesto mozes sto doma nisi mogao i tako to

Koliko u Njemačkoj možeš zaraditi kao vodoinstalater/bravar/zidar a da ne znaš njemački?