Očito je kako u političkom i društvenom životu Hrvatske postoje pojedinci i skupine kojima ustaška zastava istinski ne smeta, nego je samo dobrodošli povod za njihova priopćenja i opravdanje svrhe njihovog postojanja. Toliko da bih se čak usudio tvrditi kako oni takve stvari priželjkuju, iako se deklarativno protiv toga bore i nad time snebivaju.
Da nije ustaška zastava, bila bi zastava s prvim bijelim poljem. Da nije nje, bio bi pozdrav ZDS. Da nije njega, tu je vjeronauk u školama i križevi na zidovima. Ako nema toga, eto koncerta Marka Perkovića i crnih majica. Financiranje Crkve iz proračuna i netrepeljivost prema pripadnicima raznih manjina su klasici, na to se uvijek može pozvati. A ako je baš tolika suša i zatišje, uvijek se može napraviti 'stručna' analiza o tome kako je učestalost imena Ante među novorođenom djecom dokaz rehabilitiranja zloglasnih režima iz prošlosti…