ma dajte, ljudi se uvijek snađu. Još niti jedna kriza nije ubila život

prije godinu i pol, usred korone, najžešći lockdown, policijski sat iza 21:00, sve zatvoreno iza 19:00. Kolegica s posla i ja idemo u kancelariju radit, iako je službeno zabranjeno, ali slab nam je internet doma, blabla. Plane neka ko fol iskra, neki flertići se događaju. I mi poslije posla na cugu. Kud na cugu, kada je sve zatvoreno? Kupili kod Vijetnamca 4 limenke pive i sjeli iza robne kuće na one betonske blokove gdje se sadi ukrasno cvijeće preko ljeta. Prolaze namrgođeni babci 80+ i mrko nas gledaju jer nemamo masku dok sjedimo, a babac bi poživio još petnaestak godinica, nije joj dosta. Morali se rastat u pola devet jer za pol sata počinje policijski sat, pa da stignemo uhvatit taksi svaki svojoj kući. I tako nekoliko puta. Ja 4 banke, ona par godina mlađa. Život ide dalje i ne plašite bezveze s krizom, kruhom, cijenama i jebenim benzinom. Koga briga za cijenu kruha, ionako je pun glutena