Dosta razmišljam o ekonomiji, to je toliko nepredvidiv sustav, a toliko važan da se ne otme kontroli.
Mislim da se na određene načine tim sustavom mora pokušat upravljat, a radi nepredvidivosti je izuzetno teško.
Covid je, kao i svaka kriza prije, prouzrokovao štampanje novca, štampanje novca jednako inflacija. Kao što je 2008 balon nekretnina u SAD eksplodirao, prelio sa na nas, a nama je puknuo balon Sanadera. Pa su nama dva balona puknula. Očekivat konstantno uzlaznu putanju je suludo poučeni dosadašnjim iskustvom ekonomije kao znanosti. Biranje mjera je uvijek dvosjekli mač.
Teoretičari kartastofe samo moraju dovoljno dugo poživjeti i jednom će biti u pravu. Zavjere ne postoje samo nevidljive ruke koje čuvaju naše guzice, čuvajući vlastite.
Možemo to nazvati zavjerom, ali prezentirajući istinu narodu, narod te neće izabrati. Političari lažu jer narod to želi. Zorno to možemo vidjeti sada na primjeru Rusije.
Dakle, stado želi laž.
Moj veliki obrat u životu je Naš Hajduk. Laž zvana narodni klub, temeljen na poštenju, na pravednosti, stručnosti i profesionalizmu. Buntovnički, naslonjen na povijest Splita i Dalmacije koji je dan danas latentno anarhistički, iako anarhizam i puntarstvo zamjenjuje komocija zimerfreia i svega što dolazi s time.
I tako narodni klub je polako postajao profesionalni klub koji opet služi za ostvarenje sitnih i krupnih interesa pojedinaca. Čekaj, stani malo, pa postoji li iti jedan profesionalni nogometni klub koji više manje ne funkcionira isto?!
Međutim, iako je ideja degenerirala, stvorio se relativno uzoran klub, s urednim koliko toliko transparentnim poslovanjem.
E sad, imamo teoriju zavjere kao je narodni Hajduk izmišljen da bi se neki drugi bogatili (a što je točno, jer je takva zakonitost života).
Ili (a što je moj stav) napravilo se puno, nije idealno, pljucam s istoka, ali ipak ponosan i odan Našem Hajduku, od donacije, članstva, dresa itd.
I jedan i drugi stav su ok, ali kad krenem objektivno razmatrat Hajduk/ekonomiju/politiku bilo što, dolazim do zaključka da je nešto relativno ok ili relativno nije ok.
Kad se fanatik primi analize onda se uvijek ide u krajnost, a atgumentaciju i za ok i ne ok vrlo lako može svaki iole vješt retoričar pervertirati do krajnjih granica.
Po meni treba prihvatiti zakonitosti života koje su cinične, često okrutne, nepravedne i svarati bolji mikrosvijet. Bavljenje tokovima koje slabo ili nimalo ne razumijemo je nezdrav hobi, zdravije je kupovat one plastične ratne igračke u komadićima i slagati ih.
Kad sam počeo svoj posao bio sam jako osjetljiv na sirotinju i one kojima je teško. A prezirao sam krupni kapital.
Sada znam jednu stvar sirotinja je ogavna jednako kao i krupni kapital. To su isti psihoprofili i jedni i drugi će te za svoj interes utopit u čaši vode.
Između čovjeka kojemu je 1000 kuna sve i želi ih i čovjeka kojemi želi 10.000.000 nema razlike i jedan i drugi će lagat, varat, biti beskrupulozni za svoj interes.
Ima i suprotnih primjera, ali veliki, mali, bogati, siromašni, sve su to uglavnom isti ljudi koji bi u dlaku bili isti kao ovaj drugi da se uloge zamijene.
I jedna zanimljiva crtica - dug banci ili dug nekoj fizičkoj osobi (ajmo reći običnom čovjeku, ne kamataru).
Banka je puno benevolentnija i manje agresivna pri naplati svog duga od fizičke osobe kojoj je netko dužan. Kako to? Kako to?
[uredio Peter Schmeichel - 19. svibnja 2022. u 08:14]