Jedne godine sam bas puno putovao, od Slovacke do Portugala "obican covjek" ima doslovno iste probleme - oce bolju placu, politika je korunpirana, poslovi se namjestaju i sl.

Doslovno vodis isti razgovor s taksistom u Budimpesti, Portu i Bratislavi.

O tom moraš pričati, to ti je dužnost. Pa nećemo ih pustit da harače i okretati glavu. 

Meni nikad kvaliteta života nije određena primanjima, to se primjeti bilo iz vlastite okoline ili iz pogleda na neke zemlje koje imaju bolji standard, a opet nikad nisam vidio da ljudi mogu biti toliko ukočeni i antisocijalni. 

Financijski imamo više nego nekad, kao i tehnologije te je to neki prirodni proces koji gledamo na globalnoj razini. Ono što je kod nas pozitivna stvar što imamo bogatstvo prirode, hoćete od sjevera sa Zagorjem i Međimurjem, Slavonijom do Dalmacije i Istre. Pogledajte samo gastronomiju koliko je različita, pa povijest i znamenja od antičkih vremena, srednjeg vijeka i Turaka, Austrijanaca, Mađara, Francuza, Talijana gdje je svatko ostavio neki svoj trag na sve sfere života. More i brojni prirodni parkovi...Jedna smo od najmanje urbaniziranih zemalja EU i to je ljepota jer nismo svi nagužvani na sredinu...

Njegujemo obiteljski život, volimo druženja, kave, roštiljanja, sport kao nacija i duhovan život. Nitko ne može reći da naši ljudi kada rade pošteno nisu vrijedni, a opet nam je posao ispod nekih druigh većih i važnijih stvari. 

I sad, kada dođemo do tih stvari i usporedimo život sada i recimo pred 20-ak godina da ne idemo u bivšu državu. Mislim da smo po matrijalnim stvarima dosta napredovali, što se tiče ovih gore povukli smo se za matrijalizmom, globalnim utjecajem tehnologija i društvo je postalo više toksično, manje socijalno i društveno što se jako očituje kod mladih generacija koje odrastaju na takav način. 

Imat 10-ak auta kao oni u Katru koji vrijede svaki milju eura da ti je vrhunac vikenda se otići sa njima vozat po kružnim tokovima je jako "siromašan" život bez obzira na bogatstvo. Natrpat obitelj ili sa prijateljima otići do nekog zagorskog, slavonskog središtva na ručak, obići nacionalni park i lokalni dvorac te pogledati utakmicu nije neki financijski zahtjev, a veliko je bogatstvo i uspomena. To smo hvala Bogu uvijek imali i nadam se kako nikad nećemo zaboraviti na to bogatstvo koje nam daje pravi standard. 

Što se financijskog tiče, neka je dobar do te mjere da naši ljudi ne moraju van trbuhom za kruhom i da ovdje mogu ostati, graditi obitelj i domovinu. 

Ok, onda malo preciznije, nikad razlika u standardu života između Hrvatske i zapadnih zemalja nije bila manja.

Osim možda za umirovljenike.

Što se tiče kvalitete života, to je stvarno individualno ali ja bih rekao da tu prilično dobro stojimo. Obišao sam dosta toga vani i jedino mjesto gdje bi možda mogao živiti je Španjolska.

Isto kao i Italija što su mnogi rekli, mediteranska zemlja, super klima, hrana, mentalitet sličan nama, vole sport, društvo i obitelj. 

Čim sjevernije tim gore po nas, od mentaliteta, klime, društvenog života.