Imaš konkretan primjer gdje se brak ismijavao kao "zastarjela ostavština"?

A onda može i obrnuto....ako glasaš za dokazane kriminalce,diktatore,lopove,profitere itd itd ( u prijevodu 99% ljudi koji se bave politikom ili su povezani sa politikom) onda moraš s njima u bajbukanu jer si im dao glas.

Mislim da imaš totalni krivo mišljenje o izlaznosti.....većina ljudi koja ne izlazi ima jedan veliki i glavni razlog zašto ne izlaze, ne žele da ih ta šaka jada pravi većim budalama od njih samih. Matematika je vrlo jasna.Ova manjina koja izlazi je ili dio tog uhljebničkog sistema,ili ima koristi od tih odabranih (direktnih i indirektnih),plus dodaj dio onih koji ne shvaćaju niti za koga glasaju i ukupni rezultat je jasan.

Izlaznost u Sj Koreji je 99.63 % ,tamo je sve jasno

Meni je odaziv na izborima lakmus koliko nam je dobro. Što se u Hrvatskoj bolje živi to je odaziv manji a kmečanje oporbe jače.

Koliko ja pamtim, a pamtim dugo, u Hrvatskoj se nikad nije bolje živilo (standard, zaposlenost). Do kada će biti tako ne znam ali uživajte dok traje.

Pravo na brak i pravo na djecu ne postoje. Danas je inflacija prava, puno se toga takvim naziva, iako je ljudskih prava zapravo jako malo (pravo na život, na rad, na imovinu). Sve ostalo su mogućnosti, opcije. Naravno, postoje tu i nekakve obveze, ali to se uglavnom ne spominje.

I to jednako vrijedi za hetero i homoseksualce. Ni heteroseksualci nemaju pravo na brak i djecu. To je jedan sebičan pogled na svijet koji u centar stavlja sebe i svoje želje. Nisu bračni partner i dijete igračka koje bi trebale zadovoljiti nečije potrebe. To su mogućnosti koje netko u životu ostvari, netko ne. Puno je i heteroseksualaca koji bi možda htjeli stupiti u brak, ali to iz raznih razloga nisu uspjeli. Isto tako, puno je i heteroseksualnih parova koji nemaju djecu, iako to žele. Ni oni nemaju pravo na dijete. Da su to prava, onda bi svatko tko to želi, mogao doći u neku instituciju i zatražiti svog partnera ili dijete. Kad se govori o djeci, najvažnije je pravo i interes djeteta, no danas se to svelo na ispunjavanje želja oni koji žele djecu. Jer je to, kao, njihovo pravo.

Zanimljivo je, inače, kako su se homoseksualni parovi odjedjnom počeli pozivati na pravo na brak, kad su upravo ti krugovi najviše ismijavali brak kao zastarjelu ostavštinu. A sad odjednom silno žele da se njihova zajednica naziva brakom. A čudno je i što toliko žele djecu, kad ti isti krugovi često djecu predstavljaju samo smetnjom i obavezom.

Konačno, zakon o posvajanju djece ne poznaje homoseksualce, nego istospolne zajednice. Naravno, u većini slučajeva to su istoznačnice, no razlika postoji. Zato što je u postupku posvajanje djece najvažniji njihov interes i okružje u kojem odrastaju, a ne sklonosti posvojitelja.