index mi je stranica bas za ljude tipa - u njemackoj se zovu "autonomi"...za ljude sto terete socijalnu kasu sa svojom "anarhistickom ideologijom", sjede po parku, prose novac, traze anarhiju, krive kapitalizam i kad se naseru jedu govna - tako i njihovi tekstovi, bez argumentacije, bezveze bubnuti i na jako niskoj kvaliteti i razini....nepotrebna internet stranica za ozbiljnu raspravu...

meni je index stranica za adezeovce, čiji šef (nominalno za kapitalizam) proziva jednog privatnog vlasnika kompanije zbog auta koji dotični vozi. strašno...

...kakva je to stranica gdje severina urednika moze sje**ti i uspjesno tuziti za 100.000 kuna?...sama ta cinjenica mora izazvati bojkot te stranice i generalno riganje na sve njegove autore... 

links smradikali bolje i oni nego ovi sto prde da je jedini pravi sozijalizam, onaj nacionalni...
bilo sranja u hamburgu za 1. maj, citao sam na netu...svake godine, ili berlin ili dresden...links gegen rechts u njemackoj je bas ono puno tih besposlicara, recimo u austriji to covjek moze rijetko vidjeti...i tako podijeljene

...ista govna moj hepeck...ista govna...sve ih nabijem na index....

A što ste se digli na zadnje noge radi ovog članka na indexu o Mianmaru?!?  Pa čovjek je samo rekao istinu.  Meni je isto teško da mi bude žao "100,000 ljudi u Burmi", ali kad vidim onu sliku curice od 6-7 godina kako drži malog brata usred ruševina neke kolibe, srce mi se cijepa.  Brojke kao "sto tisuća ljudi" procesuira razum, a ne emocije.  Ko što i pisac kaže u članku, mozak mu govori da bi trebao osjećati neku žalost, ali... hebiga.

A nismo to samo on ili ja.  Zašto je Spielberg u svoju crno-bijelu Schindlerovu listu ubacio crveni kaputić?  Zato što, možda suprotno onome što bi sami željeli, nije isto kad čuješ "nacisti ubili 6 milijuna Židova", ili kad shvatiš da su ubili baš tu curicu prekrasnog pogleda u crvenom kaputiću...  Drugačije su emocije kad se kaže "u Vukovaru pobijeno 6000 ljudi", i kad vidiš sliku male Mirele, uplakane, u svom plavom kaputiću. Zašto patnje Židova u WW2 najbolnije suosjećamo čitajući Dnevnik Anne Frank, zašto su nam stradanja stanovnika Hiroshime i Nagasakyja najjasnija kroz oči Sadako koja hoće živjeti, zašto drugačije proživljavamo potonuće Titanika gledajući Leonarda kako se topi i Kate kako pruža ruke za njim, nego gledajući slike tonućeg broda na kojem, mozak ti shvaća, ima par tisuća ljudi...  Kako netko može jedan dan tvrditi da "Srbi imaju okrvavene ruke kao nacija kompletno", a onda kad ih par osobno upozna s dvojicom tu istu noć podijeliti krevet?!?

Ljudska tragedija, da bi pogodila čovjeka u osjećaje, mora imati ljudsko lice.  Statistike, brojevi i panoramske slike uništenih gradova i sela apeliraju na razum, ne na emocije.  Prema tome, čovjek je istinu rekao, i iznio vrlo dobro zapažanje o ljudskoj prirodi (što i jest tema članka, a ne stradanje u Burmi).

Kauboj potpuno se slažem.
Ovo je strašna tragedija, ali kako je nekako daleko od naših očiju, manje nas boli i ne pridajemo joj previše pažnje. što je tužno, ali istinito.