U kinu Europa danas u 20 sati otvara se izložba, za neke kontroverzna naslova -“Queer djeca”. Nastala je u suradnji Queer Zagreba i norveške umjetnice Lilly-Ann Chepstow i uključena je u program ovogodišnjega Zagreb Pridea. Na njoj će biti prikazane slike 50-ak ljudi iz Hrvatske koji su danas queer, odnosno gay, lezbijke, biseksualci ili transrodne osobe.

Fotografska instalacija “Queer djeca” na vrlo topao način približava temu queer identiteta i široj publici. Serija fotografija u zabavnim situacijama prikazuje homoseksualce dok su bili mali, slatki klinci. Tako je, primjerice, Franko uslikan prije nego što je otišao na maškare, gdje je bio - pčelica Maja.

Preimenovali izložbu

- Za maškare sam htio biti pčelica Maja, ali mi roditelji to nisu dopustili jer su rekli da je pčelica Maja žensko, tako da sam mogao biti samo njezin najbolji prijatelj Pavo. Plakao sam i plakao sve dok mi roditelji nisu dali da budem pčelica Maja! - ispričao je Franko koji je poslao svoju sliku.

- U originalnom naslovu izložba se zove “Gay kids”, što je u hrvatskoj LGBTIQ zajednici izazvalo zbunjenost. Naime, kontaktiralo me nekoliko ljudi koji su željeli poslati fotografiju, ali oni su biseksualci. Termin queer u našem kontekstu može obuhvatiti mnogo veći dio zajednice, dok se termin gay povezuje uglavnom s dečkima. Preimenovali smo izložbu kako bi svi oni koji ne osjećaju da pripadaju standardnom, odnosno heteronormativnom ponašanju, mogli dati svoj doprinos projektu - rekao je Darko Vaupotić, jedan od organizatora izložbe i fotograf Queer Zagreba. I on sam poslao je fotografiju iz dječačke dobi. Na njoj je preslatki dječačić kako marljivo jede sladoled, kojim mu je umrljano cijelo lice.

- Prije deset godina, kad sam bio u srednjoj školi, bilo mi je strašno teško pričati o tome da sam biseksualac. Šutio sam i držao to u sebi. Uz to, nije bilo toliko interneta, foruma i događanja gdje si mogao vidjeti da nisi baš usamljen u svojoj orijentaciji. A onda sam nakon srednje škole odjednom prestao lagati. Kad bi me pitali, rekao bih da idem van u gay klubove. Pao mi je velik teret s leđa - rekao je Darko koji smatra kako se u Zagrebu ipak dogodio velik pomak u odnosu na prije.

Bez topline i osjećaja

- Queer Zagreb izdao je knjigu ‘Usmena povijest homoseksualnosti’ koja prati osobne priče o tome kako je bilo biti gay na ovim prostorima u 1970-im i 1980-im godinama. Radio sam fotografije za knjigu i obišao tridesetak lokacija koje su se koristile za takve susrete. Radilo se uglavnom o mračnim, opskurnim, pomalo zastrašujućim mjestima, poput zabačenih parkirališta, Jaruna ili Bundeka, gdje bi muškarci dolazili na tzv. cruising seks. Ta mjesta nisu odavala nimalo topline i osjećaja. Danas ljudi ipak imaju prilike upoznati društvo na nekim pristupačnijim mjestima i dogovoriti se za kavu ili piće - kaže Darko. On je počeo izlaziti sa 22 godine i kad je vidio istospolne parove, i sam je bio u šoku. Napokon se, kaže, prestao osjećati kao Pale sam na svijetu.

Izložba se poigrava vječnim pitanjem rađa li se netko kao queer osoba ili to postaje, no nije joj cilj na to pitanje i odgovoriti, već samo pokazati da smo svi ljudi i svi isti, bez obzira na seksualnu orijentaciju.

Zanimljiv je i opseg razlikovanja rodnih uloga koje fotografije prikazuju.

Tako su se, primjerice, na norveškoj izložbi, premijerno izloženoj u Oslu u svibnju 2009., mogle pronaći fotografije dječaka koji se igraju lutkicama te one u kojima se igraju rata. Isto tako, obiteljski portreti djevojčica koji ih prikazuju u nekim konvencionalnim ženskim dječjim ulogama, ali nakon toga slijede i fotografije gdje su djevojčice u potpunosti integrirane u dječačke rodne uloge.

Veliki ‘coming out’

Gordana (28) djevojka je koja je lezbijka i također je poslala svoju fotografiju.

- Kad sam skužila da sam lezbijka, išla sam pogledati svoje stare fotografije i vidjela da se već i tada tako nešto moglo pretpostaviti. Definitivno sam shvatila što sam sa svoje 24 godine. Prije toga sam cijeli život mislila da sam biseksualka - rekla je Gordana. Kada je imala 17, u društvo je dovela curu. Premda njeni prijatelji tada nisu reagirali, mnogo godina kasnije priznali su joj da su bili u šoku.

- Imala sam veliki ‘coming out’ i svima rekla da su mi cure bitnije. Nije se dogodilo ništa pretjerano dramatično. Još od djetinjstva sam se više voljela družiti s dečkima. Imala sam susjeda s kojim sam se uvijek igrala s autićima ili Indijanaca - ispričala je Gordana.

Njenu priču dijeli i 33-godišnja Dalia koja kaže kako se identificira kao transrodna osoba.

- Moja je identifikacija, dakle, više na strani roda nego seksualne orijetancije, iako na pitanje koje sam seksualne orijentacije odgovaram da volim žene. Već u najranijoj dobi, a moje sjećanje seže unazad otprilike do četvrte godine života, izražavam veći interes za stvari koje su bile karakterističnije za dječake nego za djevojčice. Najviše se to očitovalo u dječjim igrama, ali i u izbjegavanju oblačenja odjeće namijenjene djevojčicama, primjerice, haljinica. Moji roditelji nisu izražavali zabrinutost zbog toga, dapače, nikada mi nisu branili da se igram s dječacima “muških” igara ili da se oblačim u Indijanca ili kauboja - kaže Dalia.