Terminator 4: Apokalipsa prekosutra
| Četvrti
“Terminator” odvija se 2018. godine, nakon Sudnjega dana, i u krupnome
planu drži rat koji bjesni između ljudi i strojeva, samo naznačen u
prethodnim trima filmovima |
| PIŠE MARKO NJEGIĆ |
“Bili smo blizu istrijebljenja, ali jedan nas je čovjek naučio
da se borimo, bježimo iz logora i gadove pretvaramo u staro željezo. On
nas je vratio s ruba. Njegovo je ime John Connor.”
- Kyle Reese (Michael Biehn), “Terminator” (1984.)
Vijest o snimanju četvrtog “Terminatora” isprve je dočekana na nož. James Cameron, tata ubojita kiborga iz budućnosti, napustio je serijal poslije remek-djela “Terminator 2” (1991.), dok je Arnold Schwarzenegger,
njegov trade-mark, postao guverner Kalifornije nakon “Terminatora 3”
(2003.). Zamjenu za njih dvojicu teško je, gotovo i nemoguće, naći.
Stoga su fanovi znanstvenofantastične franšize, gorka okusa poslije trećeg filma, zakolutali očima kad su producenti Mario Kassar i Andrew G. Vajna najavili ne samo četvorku nego i novu trilogiju.
Kad se, pak, pročulo da će projekt režirati
stanoviti McG, čiji “autorski” krediti uključuju bezmozgaške akcijske
komedije “Charliejevi anđeli”, koje su više počivale na glamuru glumica
Lucy Liu, Cameron Diaz i Drew Barrymore
negoli na njegovim režijskim bravurama, nebo se smrknulo kao na kraju
prvog “Terminatora” (1984.). Mnogi su htjeli zapucati iz “mini-guna”
poput Schwarzija u “T2”, samo što broj žrtava ne bi bio 0,0.
Reanimatori “Terminatora”
A onda su se oblaci najednom razmaknuli i ljudi
počeli obraćati pažnju kad je objavljeno da je glavnu ulogu Johna
Connora prihvatio možda najbolji, a svakako najpožrtvovniji glumac
svoje generacije, Christian Bale (“Nestajanje”), kao
i to da se saga o kiborzima nastavlja pričom smještenom u
postapokaliptičnu budućnost, odškrinutu vrsnim futurističkim
fragmentima hitoidnih prethodnika.
Godina je 2018. Christian Bale je John Connor,
čovjek kojem je suđeno da povede ljudski otpor protiv Skyneta i njegove
armije terminatora. Ali, budućnost u koju je Connor odgojen da vjeruje
izmijenjena je pojavom Marcusa Wrighta (Sam Worthington), stranca čije posljednje sjećanje seže na red za smaknuće.
Dok pokušava pronaći način kako zaustaviti Skynet,
Connor mora skužiti tko je Marcus, odakle je došao i zašto, je li
poslan iz budućnosti ili spašen iz prošlosti, odnosno je li od presudne
važnosti za ljudski rod...
Nakon što je već dao značajan obol u reanimaciji
posrnule franšize o Batmanu, Bale će sada to isto (pokušati) napraviti
s novim nastavkom serijala o Terminatorima, prvim bez Schwarzeneggera
(na ulogu je pristao tek kad je priča postala uvjerljiva utoliko da bi
se mogla izvesti na pozornici bez efekata).
Jedina je kvaka što je novi “Batman” još uvijek
imao junaka odjevena u kostim Čovjeka-šišmiša, a kad pomislite na
“Terminatora”, automatski vam pada na pamet Arnie u prepoznatljivoj
kožnoj jakni; filmaši su toga svjesni pa su “guvernatora” zato i
uspjeli nagovoriti barem na malu “cameo” ulogu.
 |
Pored toga, scenaristički duo John D. Brancato i Michael Ferris (“Terminator 3”), potpomognut uglednim perima poput Paula Haggisa (“Djevojka od milijun dolara”, “Fatalna nesreća”) i Jonathana Nolana
(“Memento”, “Vitez tame”), odlučili su, dakle, prekinuti “tradiciju”
prijašnjih filmova u kojima umjetna inteligencija šalje nezaustavljive
kiborge unazad kroz vrijeme kako bi eliminirali Sarah Connor ili
njezina sina Johna u budućnosti, dok je pokret otpora slao njihova
ljudskog (Kyle Reese)/robotolikog (T-800) zaštitnika
(ovdje je “time travelling” također dio priče, ali u prvome je planu
rat između ljudi i strojeva koji su počeli mimicirati čovječje
neprijatelje serijom kiborga za infiltraciju i terminaciju).
Realizam “Drumskog ratnika”
To je mudra odluka pošto je prethodni, pomalo
razočaravajući treći film izgledao kao svojevrsni remake dvojke, a i
nakon njegova poetična kraja, kada smo vidjeli kako crveno-žute
nuklearne “gljive” brišu ljudski rod s lica Zemlje, doista bi suludo
bilo iznova ponavljati istu šprancu.
Konačno, otkako je publika dobila (kratki) uvid u
budućnosni krajobraz našeg planeta u prvome “Terminatoru”, gdje su
ljudi odrastali u ruševinama, skapavali od gladi i skrivali se od
lovaca ubojica, robotskih patrola sastavljanih u tvornicama, a
superkompjutor Skynet okrenuo mašine protiv čovječanstva, mnogi su
željeli vidjeti film koji bi prikazao tu monumentalnu bitku.
E, pa “Terminator: Spasenje” je taj film. Ako je
prvi “Terminator” bio SF horor-triler, “T2” SF akcija... četvorka je,
prema riječima McG-ja, SF ratni ep. McG se, zanimljivo, prije prve
klape, konzultirao s Jamesom Cameronom koji se osjećao nelagodno poput
njega kad je snimao “Aliense”, nastavak “Osmog putnika” Ridleyja Scotta, ali je mislio da može odati počast prethodniku i dodati nešto izvorno svoje.
Sudeći po dostupnim materijalima, “Terminator:
Spasenje” brižno čuva mitologiju/filozofiju serijala i odlazi korak
dalje u realističkom - na tragu “Drumskog ratnika” - dočaravanju sirove
i prljave postapokaliptične sutrašnjice. Svijeta u kojemu bismo se i
sami mogli naći za deset godina ne postanemo li pametniji.
jedva čekam 
Viliđ prvi u Cinestaru na premijeri 