VP, samo se nemoj pretvoriti u mog cimera s faksa,  Nakon 10 godina veze ostavila ga cura (jedno 8 i pol godina prekasno ak se mene pita, al dobro), isto tako prva ozbiljna veza, a on se pogubio načisto.  Ne bi jeo po 4-5 dana, osijedio, izgubio 30 kila, dve godine patio za njom, mijenjao raspoloženja u 5 minuta od bijesa do ljubavi, govorio da će se ubit i da život nema smisla, pa ju onda uhodio, znao joj je passworde od kreditnih kartica pa online gledao gdje ona troši novce, pa kad bi vidio da je bila kod doktora onda me zvao da mi kaže da "kurvetina sigurno ima neku spolnu bolest", kad bi vidio da je bila u nekom restoranu gdje su oni prije bili opet zove unezvjeren da ona nema ni malo duše ni srca i da je bezobrazna i da samo njemu hoće napakostit; slao joj pisma, davao ultimatume nekakve (on njoj, možeš mislit)... i što je najblesavije, nakon dvije godine toga ipak ju nekako pridobio da mu se vrati.  I onda - tri mjeseca poslije, ona njemu dopizdi radi nečeg i on nju šutne!!!  Slučajevi za promatranje, oboje.

Ja i dalje mislim da je vaš problem to što ste jedno drugom prva ozbiljna veza.  Pa su vam onda one dobre stvari "normalne", a one loše "nepremostive" i čini vam se da bi se radije ubili nego s njima živili cijeli život.  Ili barem njoj, po onome što ti pišeš.  Tu fali životnog iskustva, da se neke stvari prođu s nekim drugim, pa tek onda da se nađe "ono pravo".  Jer prva ljubav je samo to, prva ljubav, a jaaako rijetko (neću reći nikada jer sigurno ima negdje na svijetu jedan ili dva para koji bi me demantirali) i "ona prava".  Jednostavno, prerano ste prohodali, trebo si čekat jedno 5-6 godina... koliko god to glupo zvučalo.