Jedan
od najpoznatijih svjetskih terorista Ilich Ramirez Sanchez, poznatiji
kao Carlos ili Šakal, u pariškom zatvoru služi doživotnu kaznu i
priprema svoje memoare. Njihove dijelove objavio je libanonski dnevnik
AD Diyar. Carlos se u njima osvrnuo na svoj boravak u Jugoslaviji. No
ono što najviše izaziva pozornost jest njegova tvrdnja kako je bio
zadužen za sigurnost Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Tu je
tvrdnju za Večernjak potvrdio i Božidar Spasić, dugogodišnji operativac
Službe državne sigurnosti SFRJ, koji je radio u Upravi za borbu protiv
terorizma. On kaže da ih je Carlos upozorio na namjeru hrvatske
emigracije da izvede teroristički napad 1984. godine u Sarajevu.
Dragocjena usluga
– Za vrijeme Igara bio sam u Sarajevu, na jednoj obavještajnoj točki
kod skakaonice na Igmanu. I uz to što je naš SDB sve pokrio, morali smo
zamoliti Carlosa za određene informacije koje je imao kako bismo
spriječili da nam se ugrozi održavanje Olimpijskih igara u Sarajevu. To
bi za nas bila katastrofa. Iako tada nije bio u Sarajevu, preko njega
smo došli do operativnih spoznaja da su postojale ozbiljne namjere
ustaške emigracije iz Karlsruhea i Nürnberga da za vrijeme ZOI-ja
izvedu teroristički čin. Zbog toga nam je bila dragocjena usluga koju
nam je u to vrijeme pružio Carlos koji je svoje ljude rasporedio ondje
gdje smo mi mislili da ih treba rasporediti. On nam je jamčio da
međunarodni teroristi neće izvesti akcije te da naša emigracija to ne
može napraviti ako on sve kontrolira. To je za nas bila dragocjena
usluga, kaže Spasić.
Carlos (Foto: )
On dodaje da nakon toga Carlos više nije dolazio u Jugoslaviju niti
je bilo potrebe za njegovim uslugama. U to vrijeme u BiH je bilo
nekoliko akcija Udbe u kojima su uhićivali ljude sumnjičeći ih za
terorizam, kako bi svijetu pokazali da se brinu za sigurnost ZOI-ja i
sportaša, dok su, zapravo, terorističke akcije diljem Europe zajedno s
Carlosom izvodili djelatnici Udbe. Bivša emigracija također tvrdi da
nema ništa s planovima koje je navodno razotkrio Carlos.
Strpani u zatvore
– Ma to su gluposti! Kakav napad emigracije na Sarajevo? Nikada o
tome nismo razmišljali. Tada su ondje bili sportaši iz cijeloga svijeta
i oni nam nisu bili krivi, niti smo ih željeli napasti. Udbi je trebalo
nešto da pokaže da se brine za sigurnost Olimpijskih igara pa su
uhićivali emigrante. Prema nalogu Udbe njemačka me policija zatvorila
na tri tjedna, govori nam Tomislav Naletilić iz Širokog Brijega, bivši
emigrant, kojeg je Udba osumnjičila da je zajedno s Dinkom Dedićem iz
Sydneya planirao terorističke akcije u vrijeme održavanja Olimpijskih
igara.
Spasić ističe kako su o Carlosovim boravcima u Jugoslaviji u to vrijeme bili obaviješteni najviši državni dužnosnici.
– Treba podsjetiti da je to vrijeme kada je Jugoslavija bila u
skupini nesvrstanih zemalja i kada je čvrsto podržavala Palestinski
oslobodilački pokret, Arafata i druge skupine. Tada je Jugoslavija bila
područje na kojem su se oni slobodno kretali pod kontrolom naše službe
sigurnosti. Nakon ZOI-ja s njim smo prekinuli kontakt.
On je poštovao naš dogovor. Kako je Jugoslavija uvijek bila zemlja
tranzita s Bliskog istoka na zapad, on nam je redovito pružao
informacije tko prolazi preko našeg teritorija. Služba je imala dosta
takvih ljudi jer je bolje surađivati s đavlom nego mu dopustiti da vam
nanese zlo, objašnjava stav tadašnje Udbe Božidar Spasić.
A đavao je, očito, često posjećivao bivšu državu.