Cantera je napisao/la:
Naravno da nema u ovome ratu pobjednika, kao što nema ničega pozitivnoga iz cijelog tkzv. "arapskog proljeća" koje je umjesto jednih tirana dovelo druge tirane. Jednostavno, demokracija se ne donosi izvana, tek unutrašnje sile mogu donijeti demokraciju Bliskom istoku.
Vidi cijeli citat
ne bi se složio...prvo, arapsko proljeće je imalo masovnu, ali najčešće nehomogenu i neorganiziranu, a čak možda i nespremnu za obračun unutrašnju silu. Ideje da su stotine tisuća ljudi izlazile na ulicu i protestirale zbog nekog utjecaja vanjskih sila su bezvezne. Naravno da su postojale sile kojima je nešto odgovaralo, a nešto ne (recimo događaji u Egiptu) i koje su pokušavale kormilariti, ali negirati postojanje ogromne mase naroda koja je pustila glas za nešto je apsolutno krivo. Baš izbor Morsija u Egiptu stoji kao najjasniji primjer nemoći ili nepostojanja upravljanja masom izvana.
Također uzmimo u obzir da su tu masu činili svi politički spektri i da su se kao najorganiziraniji i najborbeniji pokazali oni koji to po prirodi svoje pozicije jesu - najradikalniji. Recimo, da se kojim slučajem dese masovni prosvjedi u HR i da izađe narod na ceste...ukoliko bi pustili tenkove na njih, vrlo vjerovatno bi se pravaši, glavaševci i slične desne pa čak možda i radnička fronta da je brojna, s krajnje lijeve strane, prvi organizirali u otpor.
rezultat arapskog proljeća je kojekakav:
Tunis - ishodište proljeća - prešao u parlamentarnu demokraciju
Libija - u rasulu, interesantna okolnost: tadašnji diktator je krenuo đonom na proteste
Egipat - demokratski izabran predsjednik maknut državnim udarom podržanim od Zapada (čitaj izraelski interes)
Sirija - rasulo, interesantna okolnost: sadašnji i tadašnji diktator je krenuo đonom na proteste
Alžir - ukinuto izvanredno stanje, ali Buteflika vlada u Putinovskom stilu
Maroko - mnogi ustupci narodu
Jemen - građanski rat proxy milicija Irana i SA
ima bar još 10 zemalja gdje su protesti doveli do nekih minornih pomaka u pravima (npr. žene imale pravo biti birane na lokalnim izborima u SA 2015.) i do nekih ekonomskih ustupaka vlasti
Želim reći da nisu sve arapske države bile u istoj situaciji i da se svaka može gledati kao zasebna cjelina sa specifičnim okolnostima pa se i ne može očekivati jednak uspjeh protesta.
Pretpostavljam da dobar dio stanovnika Saudijske Arabije predobro živi na račun ogromnog bogatstva pa im nije ni toliko stalo do sloboda. Radije ne talasaj.
Dakle, demokracija ne dolazi izvana nego iznutra, samo kojiput se čak i organizirana volja za demokracijom iznutra susretne sa represivnim aparatom iznutra, organiziranim na bazi bogatstava koje pripadaju tom istom narodu, a kojiput je to tek neartikulirani protest vođen iskrenim pobudama, ali osuđen na neuspjeh zbog neorganiziranosti.