Meni je malo klimava teza o nelegalnom rušenju Janukoviča. Ono jest formalno nelegalno, ali to uopće nije bitno. Nelegalno su na vlast došli i Gadafi i francuski revolucionari i nelegalno se Hrvatska otcjepila od Jugoslavije. Ono što je u svim tim slučajevima bilo važnije od legalnosti je legitimnost.
Naime, kako je uopće moguće legalno srušiti vlast koja odjednom počne provoditi suprotnu politiku od proklamirane tijekom predizborne kampanje i prvih godina mandata, kao što Janukovič jest (tijekom 2012. i 2013. je javno zastupao potpisivanje Ugovora o pristupanju EU da bi onda nakon ruskog embarga na uvoz ukrajinskih proizvoda i ponude MMF kredita promijenio ploču)?
Jedini načini su:
- natjerati dio parlamenta da promijeni stranu,
pa ako to ne prolazi
- političkim pritiskom natjerati vlast da raspiše prijevremene izbore
pa ako to ne ide
- izaći na ulice dovoljno dugo i u dovoljnom broju i nenasilnim putem tražiti vraćanje na stari kurs ili nove izbore/referendum.
Sve to završava na testu legitimnosti postojeće vlasti - novim izborima. S obzirom da je raspisivanje izbora u nadležnosti vlasti, jasno je da ako vlast ni nakon političkog i uličnog pritiska to ne želi (što u biti jest potpuno nedemokratičan postupak) ne preostaje drugo nego nasilno rušenje vlasti. U krajnju ruku zato jer ne žele testirati vlastiti legitimitet u vrijeme političke krize - to je ono što demokratska vlast treba raditi.
Radi ilustracije, zamislite sada da Vučić potpuno odustane od Kosova ili da Milanović pokrene izlazak iz EU i da ih u tome podrže njihove stranke. Mislite da nezadovoljan narod nema pravo izaći na ulice i reći što misli o tome i u konačnici, ako vlast i dalje uporno ne želi tražiti legitimitet za promjenu politike, srušiti tu vlast na ulici?
Metode uličnog i političkog pritiska se često uvezu izvana (Srdja Popović), ali to ne mijenja bit protesta - nezadovoljstvo trenutnom politikom, koje nije hinjeno ni organizirano izvana nego iskreno i proizlazi iz naroda. Ideja da su Amerikanci mogli iz čista mira izvući onoliko ljudi na ulice u arapskom svijetu bez da je postojalo nezadovoljstvo među narodom je apsurdna.
U Ukrajini je problem što Janukovič legitimaciju nije tražio, a prva kasnija legitimacija je došla tek Porošenku kada je Rusija već anektirala Krim i kad pobunjenici nisu htjeli sudjelovati pa je njegova legitimnost u odnosu na cjelokupni teritorij sporna.
[uredio dbald - 20. veljače 2015. u 09:53]