Obišao sam prije Arapske revolucije većinu zemalja Bliskog istoka, i moram reći da sam bio ugodno iznenađen postojanjem kršćanskih zajednica u svakoj od njih.
Mi mislimo - arapske zemlje - sve muslimani, ali nije tako.
U svakoj postoje zajednice kršćana koji su izdržali i nisu primili islam kroz sve vrijeme.
A najjača kršćanska zajednica je bila baš u Siriji.
Ta zajednica je u ratu bezrezervno na strani Bašara al Asada.
Uostalom, U Damasku je Sv.Pavao i započeo širenje kršćanstva, tu se nalazi crkvica gdje se krstio!?
Samo u Damasku je - vjerovali ili ne - prije ovog rata bilo oko 25 crkava, tu su najstariji kršćanski samostani,
tu je Malula, planinski kršćanski grad u kojem se govori drevni Aramejski jezik, kojim je govorio Isus.
(Taj je jezik koristio Mel Gibson za snimanje filma "Pasija")
Kršćani su preživjeli u tim zemljama 2000 godina, možemo misliti što su sve prošli i sve su izdržali, ali sada moraju nestati. Nije problem u njima, islam se promjenio i radikalizirao...
U Iraku je također postojala jaka kršćanska zajednica, naravno i pod Saddamom.
Mislim da je njegov ministar vanjskih poslova (Tarik Aziz) bio kršćanin.
Sada., tamo ouopće više nema kršćana, osim u tragovima.
Očito i američke intervencije pomažu nestajanju autohtonih kršćanskih zajednica.
U nemirima se ljudi spakiraju i sele u sigurne zemlje, danas su mobilniji negi ikad prije.
[uredio teklić - 10. veljače 2016. u 15:53]