Slažem se u ovoj procjeni "arapskog proljeća" kao ne pokreta, nego fenomena. Zovem ga, osobno, pokretom u nedostatku bolje riječi. 

Svi su ti događaji okupili ljude različitih razmišljanja o ciljevima svih tih događanja. Ono što je isplivalo na površinu jest činjenica kako je često tu bila prisutna radikalizacija društva. 

Recimo, u Egiptu je, demokratski, izabrano Muslimansko bratstvo. Nekako ne mogu pronaći kako bi to moglo biti bolje za Egipat od Mubaraka. Na neki način baš je u Egiptu došlo do gotovo obrata od 360 stupnjeva, jer je na vlast došao, nakon smjene Morsija, ne ubrajajući Mansoura, el-Sisi koji je u vrijeme smjene Mubaraka bio u vrhovnom vijeću egipatske vojske. 

Same ideje su naravno, legitimne. No, baš nepostojanje neke čvrste strukture ili osoba-vođa je dovelo da same ideje budu nominalne, dok se iza njih krilo nešto posve drugo.

Hoće li ovo biti poput "proljeća" u europskim zemljama, ostaje za vidjeti. Ja, nekako, mislim kako sve te zemlje imaju još jaaako dug put za proći do toga.

sljedeci put kad se mase dignu, vodit ce ih samo ekstremisti. Umjerenjaci su se pokazali da ne znaju zavrsit posao. S tim da je Muslimansko bratstvo jos neka umjerenjacka pozicija


sto se demokracije u zapadnom smislu tice, tu sam duboko skeptican. Zapadu je trebalo 200 godina da to sve ustima, a Arapi jos nisu ni na pocetku. Ali dobro, realnost je da ne mora demokracije u zapadnom smislu biti svugdje: eto hrpe (polu)autoritativnih rezima u npr. JI Aziji, pa im ne ide toliko lose

zaboravlja se da su ta drustva potpuno drukcije slozena i organizirana i da su prosla potpuno drukciji povijesni razvoj. I da se ne radi o nekoj Ceskoj ili Estoniji koji su 50 godina bili pod komunizmom, pa cemo ih relativno lako vratit u zapadni krug, te za 20 godina nece biti velike razlike izmedju sistema u Danskoj i sistema u Estoniji. Ovi nikad nisu bili dijelom europskih politicko-drustvenih sistema. Kod njih moras "presadjivat" sve, od pocetka. Od osnovne ideje da je normalno da se nakon cetri godine mirnim putem preko izbora promijeni vladajuca garnitura

Muslimansko bratstvo je umjerenjačka opcija, ako ih usporediš s nekakvim ISISom ili alQaidom. No, svakom drugom poredbom pokret koji ima moto "Allah je cilj, Kuran zakon, Prorok vođa, jihad put, smrt za Allaha želja" baš i nije nešto "umjeren" po drugim standardima.

Meni se ponekad čini kako tamo, s koje god strane političkog spektra neko došao, sve je ekstremno. Ne mislim na običan puk, nego na vođe. 

Pa eto, Mubarak je bio poluautoritativni režim, nije poput Saddama bacao bojne otrove po ljudima, pa su ga opet uklonili.

sad sam vidio drugi dio tvog posta, Iane. Da, točno, to i mislim pod onim da se tamo ne može tek tako ubaciti demokracija. Zar Europa i Zapad još od renesanse, preko prosvjetiteljstva i svih kasnijih događaja, ne rastu kao društva prema demokraciji!? Uz problem što je tamo gotovo nemoguće odvojiti religiju i državu, što je slučaj na zapadu.

Sva prica o spontanosti "arapskog proljeca" pada na cinjenici da u najrigidnijim autokacijama Qataru i Saudijskoj Arabiji nikome nije ni palo na pamet da trazi demokraciju, jer bi im pala jedino glava sa ramena.

Nesto su u Bahreinu pokusali, pa je saudijska vojska intervenirala i pobila demontrante, a USA aplaudirala.

zasto ne bi bili spontani? Stvarno mislis da su Ameri digli svoje "spavace" od Maroka do Bahreina u jednom trenutku? Zbog cega? Sto su tocno dobili time?

prvo, 'demokracija' se jako malo tražila u okviru arapskog proljeća, tražile su se veće političke i društvene slobode i određene ekonomske promjene u siromašnijim zemljama.
drugo, Katar i Saudijska Arabija su najbogatije zemlje arapskog svijeta...
u kojoj ćeš zemlji doživjeti ovo (zanemarite glup članak, dovoljna je informacija)

http://www.jutarnji.hr/na-tronu-je-mjesec-dana--a-vec-je-megapopularan-novi-saudijski-kralj-podijelio-narodu-28-milijardi-eura-/1302101/

Destabilizirali muslimane i tu imaju priliku ubaciti svoje korporacije da kupe njihove kompanije koje se bave prirodnim resursima. Imaju lakši utjecaj na taj dio svijeta jer do sad nisu imali pošto ti "diktatori" nisu dali. 

Osim toga, amerikancima iznimno paše terorizam i općenito ratovi pošto prodaju oružje masovno i tu interesne skupine zarađuju pinkicu. Kaj drugo očekivati od države koju vode korporacije i kojima je jedini interes novac i moć. interes im je destabilizacija društva u smislu da su svi splašeni zbog terorizma, pa se dopušaju kojekakvi zakoni koji dižu sigurnost, ali i omogućuju kontrolu građana skoro bez limita. Da se puno toga napisati o ovome....jbga, nemojte misliti da američku politiku vode političari. Oni su samo proxy za korporacije koje ih plaćaju (masno).

koje korporacije su ubacili u Libiju, Siriju, Irak? Kakav to utjecaj imaju u tim zemljama? U Egiptu sad vlada mladja verzija Mubaraka (inace vrlo vjernog americkog igraca), tako da njegovo rusenje 2011 nema bas nikakvog smisla

ako se zeli imat utjecaj i drzati stvari pod kontrolom, onda se postupno otople odnosi s vladajucom elitom, kao u slucaju Irana, Vijetnama ili Burme

rusenje cisto radi rusenja nema nikakvog smisla jer se nikad ne zna kakvog duha pustas iz boce. Pa zavrsis sa Sirijom, Libijom, Irakom...