Zabilježeno je da se spremalo na pučkim trpezama ovih područja još u srednjem vijeku. Radi se o sušenom i dimljenom mesu škopljenog jarca, ovna ili brava, a otud mu i ime izvedeno iz latinske riječi castrare (kastrirati, škopiti). Trgovačkim putevima ta je delicija iznimno jakog vonja za Mletačke republike stigla do Venecije kamo su škopce odvozili brodom, a zapisano je da je upravo dalmatinska kaštradina od gladi spasila Venecijance za velike epidemije kuge u 17. stoljeću.

Naziv kaštradina češći je uz obalu Dalmacije, a ime koštradina veže se uz Zagoru gdje se tradicionalno kuha u loncu s keljom ili raštikom. Od davnina, na otoku Pagu kaštradina se služi s kiselim kupusom, a u Sinju, osim kiselog zelja, kao prilog uz ovo jelo ide i pire krumpir.