Redakcija Globusa organizirala je prvo predizborno sučeljavanje svih predsjedničkih kandidata, a za moderatora rasprave izabran je Boris Dežulović

Gospođo kandidatkinje, gospodo kandidati, dobro došli u moju skromnu kolumnu. Osobita mi je čast i zadovoljstvo najaviti prvo predizborno sučeljavanje na kojemu sudjeluju svi predsjednički kandidati. Molim vas, osjećajte se kao na Hrvatskoj televiziji.

HEBRANG: Ja nikad nisam bio na Hrvatskoj televiziji.
JOSIPOVIĆ: Ja nikad nisam bio u ovoj kolumni. Zgodno vam je ovdje, lijepo. Gdje vam je ve ce?
GLOBUS: Nemam, zapravo, EPH je smanjio budžet za Globus, pa smo morali malo prištedjeti. Ali možete gdje hoćete, slobodno. Gospodin Hebrang će vam pokazati, on je već bio...
PRIMORAC: A gdje je Lynn?
GLOBUS: Koja Lynn?
PRIMORAC: Lynn Montgomery, zar nije ona bila ovdje negdje?
GLOBUS: Ah, ona. Nije, ne, odselila je odavno. Ona vam je sad s mužem u Beogradu.
PRIMORAC: To je naše prokletstvo! Svi veliki Hrvati kad-tad završe u Beogradu.
TUĐMAN: Ja nisam. Ja sam se u Beogradu samo započeo. A svi veliki Hrvati iz Beograda kad-tad završe u Zagrebu.
VIDOŠEVIĆ: Ja ne razumijem u čemu je problem s Beogradom. Mi moramo razgovarati sa Srbima. Evo, na primjer, ja. Baš nedavno kažem jednoj Srpkinji, Beograđanki: Gordana, mi moramo razgovarati. A znaš šta ona kaže?
- Šta?
VIDOŠEVIĆ: ”Nadane, nemamo šta da razgovaramo, naročito posle onoga sinoć.“ Kaže, “eno ti Svetlana, pa razgovaraj sa njom“.
JURČEVIĆ: Kažem ja, nema sa Srbima priče.
GLOBUS: Eto zgodnog šlagvorta. Vi ste, gospodine Vidoševiću, rekli da je prvi grad koji biste posjetili kao treći hrvatski predsjednik upravo Beograd.
VIDOŠEVIĆ: Točno. Svetlani je dvadesetog slava, Jovanjdan, taman nakon izbora. A obećao sam joj, još nakon onoga sa Slađom.
GLOBUS: Pitam sad i ostale: koji biste grad prvi posjetili kad biste pobijedili na izborima? Koji grad, koju državu ćete prvu posjetiti kad postanete hrvatski predsjednik? Gospodine Primorac?
PRIMORAC: Washington. Svaki ozbiljan hrvatski predsjednik mora posjetiti Washington. Dosta je Hrvatska bila vazal Beograda. Plus u Washingtonu imaju odličnu kliniku za predsjednike. Plus mali Grgin radi tamo kao vozač hitne.
GLOBUS: Kad smo već kod Amerike, s nama je na vezi i gospodin Boris Mikšić. Gospodine Mikšiću, koju državu ćete prvu posjetiti kad postanete hrvatski predsjednik?
MIKŠIĆ: Hello?
GLOBUS: Gospodine Mikšiću, upravo ste uživo u Globusu, u kolumni Ugovor s đavlom. Recite: koji grad, koju državu ćete prvu posjetiti kad postanete hrvatski predsjednik?
MIKŠIĆ: Hrvatsku, naravno.
GLOBUS: Hrvatsku?
MIKŠIĆ: Da. Svaki ozbiljan i odgovoran hrvatski predsjednik mora bar jednom otići u Hrvatsku. Zato, postanem li predsjednik, planiram jedan vikend posjetiti Zagreb, vidjeti kako narod živi, pitati ljude, uvjeriti se iz prve ruke. Ja ne vjerujem američkim medijima ništa.
GLOBUS: Gospodine Vukšiću, vi? Koga ćete vi prvo posjetiti?
VUKŠIĆ: Ja? Dočim mi upravitelj dade prvi slobodni vikend, posjetit ću ženu i sinove. Hrvacki predsjednik mora gajiti obiteljske vrijednosti.
GLOBUS: Gospodine Bandiću?
BANDIĆ: Svetište Marije Bistrice. Zavjetovao sam se, ako pobijedim na izborima, da ću na koljenima unatraške do Marije Bistrice, noseći na leđima veliki križ od bukovine i Ljuštinu raspetog na križu sa svijećom od sedamnaest metara u rukama. Socijaldemokracija nije fraza. Gospodo, treba raditi.
TUĐMAN: Ja bih posjetio naše uznike u Haagu. Ne možemo se mi klanjati ni Beogradu ni Bruxellesu ni Washingtonu dok hrvatski generali trunu u zatvoru. U ovom povijesnom trenutku hrvatski predsjednik mora biti u Haagu. Da je tata živ, ne sumnjajte ni časa da bi on danas bio tamo.
GLOBUS: Gospodine Josipoviću, vi?
JOSIPOVIĆ: Što ja?
GLOBUS: Koji ćete grad prvi posjetiti kad postanete predsjednik?
JOSIPOVIĆ: To je demagoško pitanje. Vidite, dok se mi ovdje bavimo zemljopisom, ljude zanima da čuju kako se boriti protiv korupcije i ja slušam ljude koji su zaista s pravom ogorčeni jer država im uzrokuje ozbiljne probleme jer poduzetnike baca u dugove, a radnike ostavlja bez radnih mjesta i njih ne zanima u koji ćemo grad nego vizija kako pomoći gospodarstvu jer država ne smije upravljati gospodarstvom i onda u brojnim susretima s poljoprivrednicima i radnicima ja osjećam to nezadovoljstvo i onda me oni pitaju i što ja onda kažem?
PUSIĆ: Što?
JOSIPOVIĆ: Ne, ne, to ja tebe pitam: što ja onda kažem? Zaboravio sam o čemu sam govorio.
PUSIĆ: Govorio si nešto općenito o...
JOSIPOVIĆ: Eh da, općenito. Vidite, gospodine Dežuloviću, općenito govoreći... gospodine Dežuloviću?
GLOBUS: Da?... Oprostite, malo sam zadrijemao. Gdje smo stali?
JOSIPOVIĆ: Na općenitom. 
GLOBUS: Odlično. Općenito, kakav predsjednik treba Hrvatskoj?
TUĐMAN: Treba nam netko tko govori kao Tuđman, izgleda kao Tuđman, i zove se kao Tuđman. Kad postanem predsjednik, ja obećavam da ću ga pronaći.
HEBRANG: To je smiješno. Dragi Mirek, ne može se na očevoj slavi i prezimenu graditi politička karijera.
JURČEVIĆ: Ljudi moji, Hrvatskoj treba povjesničar. Kad trebate obuću, idete obućaru, kad treba pomesti, tražite smetlara. A ko na tvrdoj stini svoju povijest piše, treba povjesničara. I doktor Tuđman je bio povjesničar. Kako ćemo naprijed ako ne utvrdimo povijesne korijene velikosrpskog hegemonizma, o čemu mi to pričamo?
PRIMORAC: Mene nitko ne drži u šaci. Zato Hrvatskoj treba čvrsta ruka. Ne znam koliko dugo ja mogu ovako.
PUSIĆ: Ne, gospodo, Hrvatskoj treba ženska ruka.
BANDIĆ: Slažem se. Nije to isto.
KAJIN: Hrvatskoj treba netko tko će je očistiti od ove primitivne morlačke muške šovinističke stoke. Smrt fašizmu!
VUKŠIĆ: Ja mislim da se od budućeg hrvatskog predsjednika prije svega očekiva da bude dobar vladar, da ljudi prepoznaju dobro vladanje. Ja hrvatskim glasačima to obećajem. Evo javno sad obećajem da ću, ako me izaberu za predsjednika, zbog dobrog vladanja biti pušten najkasnije za šest mjeseci.
GLOBUS: Gospodine Mikšiću, po vašem mišljenju, kakav nam predsjednik treba?
MIKŠIĆ: Američki.
PRIMORAC: Snažno se slažem s Borisom. Nama treba američki predsjednik.
GLOBUS: Obama?
PUSIĆ: Ne kaže se ”obama“, nego ”obojici“. Dopustite, ali ja sam ipak sveučilišni profesor.
MIKŠIĆ: Šta obojici?
PUSIĆ: Vama obojici treba američki predsjednik. Da je riječ o neživim stvarima, ili muškom i srednjem rodu, onda bi bilo “obama“. Recimo, ”obama embrijima trebat će deset tjedana da postanu živa bića“. Naučimo hrvatski.
HEBRANG: Kako možete za embrij reći da je neživa stvar?
PRIMORAC: Ovo je skandal!
GLOBUS: Polako, gospodo, molim vas. Dakle, došli smo do abortusa. Treba li i smije li društvo odlučivati umjesto žene?
PUSIĆ: Ni govora. Tko meni može zabraniti da nosim crveno? Kažu: crveno ti ne stoji, širi te u struku, ne ide ti uz kratku kosu, i tako svašta. Mislim da nitko nema pravo odlučivati umjesto mene. To je moja stvar.
ŠKARE OŽBOLT: Ja bih se složila s Vesnom. Crveno može sasvim lijepo ići na kratku kosu. Naša slavonska nošnja, recimo...
GLOBUS: Pitao sam za abortus. Smije li medicina odlučivati umjesto žene?
ŠKARE OŽBOLT: Ah, to. Apsolutno ne, moje tijelo je samo moje. Ja sam, recimo, laserski uklonila kapilare i ispeglala podočnjake. Jesam li zbog toga ubojica? Nisam.
HEBRANG: Život počinje spajanjem muške i ženske stanice, to je uostalom stav Sustavnog uda kao vrhovnog organa i mene kao mene. Pardon, Ustavnog suda, ja se ispričavam. Abortus je ubojstvo. Ima Božja zapovijed koja glasi: ne ubij. Znači, ne abortiraj. Da sam ja žena, nikad ne bih abortirao.
PUSIĆ: Da sam ja muškarac, ne bi ni trebao.
GLOBUS: Gospodine Vidoševiću, kakav je vaš stav o pobačaju?
VIDOŠEVIĆ: Meni je više-manje svejedno dokle god je pobačaj legalan u Srbiji.
KAJIN: Tako je. Slušam Bandića, pa je i meni svejedno, dokle god je legalan u Hercegovini. Dapače, ja bih legalizirao i abortus nad odraslim Hercegovcima. Kako bi rekli naši stari: smrt fašizmu.
MIKŠIĆ: Kod nas u Americi to je riješeno tako da u nekim državama može, u nekima ne može, tako nekako. Znači, na primjer primjera, u Švedskoj može, u Saudijskoj Arabiji ne može. Ja bih to uredio kao u Americi, nema potrebe izmišljati toplu vodu. Znači, tko želi, može u Švedsku, tko ne želi, može u Saudijsku Arabiju.
PRIMORAC: Iako sam katolik, ja bih ženama ostavio slobodan izbor, da same odluče hoće li u raj ili u pakao.
GLOBUS: Gospodine Josipoviću, kakav je vaš stav o abortusu?
JOSIPOVIĆ: To je demagoško pitanje. Vidite, dok se mi ovdje bavimo abortusom, ljude zanima da čuju kako se boriti protiv korupcije i ja onda slušam poljoprivrednike i radnike koji su s pravom ogorčeni jer država poduzetnike baca u dugove, a radnike ostavlja bez radnih mjesta i ljude ne zanima abortus nego vizija kako pomoći gospodarstvu i onda u brojnim susretima s građanima ja osjećam to nezadovoljstvo i onda me oni pitaju i što ja onda kažem?
GLOBUS: I, što vi kažete?
JOSIPOVIĆ: Ne znam, zato vas i pitam.
BANDIĆ: Gospodo, ja vas samo slušam, dok vi već tjednima jalovo raspravljate o tome, ja sam po tom pitanju neumorno radio. Zahvaljujući meni u Zagrebu se to danas radi biodizelom, i sve na račun Grada. Ja sam osobno...
GLOBUS: Abortus pomoću biodizela?
BANDIĆ: Da, dragi gospodine. Danas već gotovo pola biodizelom, a pola prirodnim plinom.
PUSIĆ: To je strašno.
BANDIĆ: Draga Vesna, da se vozite gradskim prijevozom, ne biste tako govorili. U pravu je Hebrang, autobus je ustrojstvo. Ustrojstvo javnog prijevoza, gospodo, to je kao ustrojstvo države. Nema tu...
GLOBUS: Kakav autobus?
BANDIĆ: Pa govorili smo o autobusu, zar nismo? U Zagrebu, gospodo, danas je pola autobusa na biodizel. Deset novih autobusa ja na Borongaju...
GLOBUS: Ne, ne, abortus! Pobačaj.
BANDIĆ: A, to. To kod mene radi žena. Ja sam iz kraja u kojemu muškarac nikad nije napravio abortus. Tako sam odgojen. Kod nas se točno zna tko šta radi: muškarac pravi, žena rađa, a ljubavnica abortira.
GLOBUS: A vaš stav o istospolnim zajednicama?
MIKŠIĆ: Ja bih prepisao američki zakon: negdje može, negdje ne može. Znači, u Nizozemskoj može, u Iranu ne može.
KAJIN: Ja nemam ništa protiv homoseksualaca, sve dok nisu istog spola. Znate kako kod nas u Istri kažu: smrt fašizmu! 
HEBRANG: Nije nam dragi Bog stvorio ono za ono, nego za ono. Ako razumijete što hoću reći.
VIDOŠEVIĆ: Meni nisu problem samo istospolne, ja bih kriminalizirao i raznospolne zajednice. Brak je duboko protivan ljudskom duhu.
VUKŠIĆ: Kod nas tih, kako se zovu, istospolnih zajednica ima koliko oćeš. Nema liberalnijih ljudi od nas u Lepoglavi.
GLOBUS: Gospodine Josipoviću, što vi mislite o istospolnim zajednicama?
JOSIPOVIĆ: To je demagoško pitanje. Vidite, dok se mi ovdje bavimo homoseksualcima, ljude zanima da čuju kako se boriti protiv korupcije i ja onda slušam poljoprivrednike i radnike koji su s pravom ogorčeni i u brojnim susretima s građanima ja osjećam to nezadovoljstvo i onda me oni pitaju i što ja onda kažem?
GLOBUS: Ne znam, otkud ja znam?!
JOSIPOVIĆ: Shvaćate li sada? To je problem, korupcija, a ne istospolne zajednice.
GLOBUS: Dobro, onda korupcija.
JOSIPOVIĆ: Što s korupcijom?
GLOBUS: Kakav je vaš stav o borbi protiv korupcije?
JOSIPOVIĆ: To je demagoško pitanje. Vidite, dok se mi ovdje bavimo borbom protiv korupcije, ljude zanima da čuju kako se boriti protiv korupcije i ja u brojnim susretima s građanima osjećam to nezadovoljstvo i onda me oni pitaju i što ja onda kažem?
PUSIĆ: Točno tako. S tim da bih ja tu svakako dodala i borbu protiv korupcije.
MIKŠIĆ: Kod nas u Americi nema mita i korupcije. Kad si vrijedan i uspješan čovjek, ne treba ti korupcija. Sve se rješava sa dva senatora i sto tisuća dolara.
BANDIĆ: Nema ni u Zagrebu. Već sigurno godinu dana u Zagrebu nema mita. Ja sam to osobno provjeravao, nema gdje nisam bio, svugdje sam gledao i pitao, nema gdje nisam tražio mito, i nigdje ga nema. Kriza je, ljudi, kakvo mito.
VUKŠIĆ: Što nisi mene pitao, ja bih ti dao?
KAJIN: Nije bogami ni kod nas u Istri bilo dok nisu došli ti dinarski tipovi, dinaridi. Ja ih sad zovem ”eurski tip“, euridi. Hahaha, je l’ mi dobra ova?
VIDOŠEVIĆ: Aha, a vi...
KAJIN: E, da ne zaboravim: smrt fašizmu. Hvala.
VIDOŠEVIĆ: ...a vi ste baš onako lirski tipovi. Razumiš, dinar, euro, talijanska lira... lirski tip. Hahaha.
JURČEVIĆ: Evo javio se nekretn... nekrtnen... jebiga, koji je sad tip s nekretninama?
VIDOŠEVIĆ: Ja nemam nekretnine, nego mamu. Puno je nekretnina, ali je jedna majka.
PRIMORAC: Dolar je dolar. Da euro išta vrijedi, bili bi i Amerikanci u Europskoj Uniji.
ŠKARE OŽBOLT: Ja kad postanem predsjednica Hrvatske, ukinut ću korupciju. I AIDS. I glad. Zaustavit ću nasukavanja kitova, spasiti ledenjake, prašume i ozonske rupe, zabraniti oružje i ratove, zavesti mir u svijetu te istovremeno povećati kamate i javnu potrošnju. I, ne znam jesam li spomenula, svakako ću ukinuti korupciju.
TUĐMAN: Dok je tata bio živ, nije bilo toga. Nije bilo mita, nije bilo korupcije, nije bilo ničega. 
HEBRANG: Lijepo ide ova diskusija i sve, ali ja čekam suštinska pitanja koja muče ovu zemlju. Partizanski zločini u ratu, komunistički zločini u poraću... raspela u javnim ustanovama, to su pitanja na koje ova zemlja traži odgovore, gospodine Dežuloviću.
JURČEVIĆ: Tako je. Mi se bavimo korupcijom i recesijom, a žrtve Bleiburga i Jazovke će se same pobrojiti?!
KAJIN: Dežuloviću, ja oštro protestiram zbog govora mržnje! Dokle će nam ovdje razni imotski i hercegovački dinaridi širiti primitivni seljački fašizam? Smrt fašizmu!
PUSIĆ: Gospodine Dežuloviću?...
PRIMORAC: Jebote, zaspao je!
VIDOŠEVIĆ: Stvarno... Alo! Alo!!!
ŠKARE-OŽBOLT: Nevjerojatno, spava čovjek kao zaklan.
JURČEVIĆ: Šta ti znaš kako izgleda zaklan čovjek? 
HEBRANG: Dajte da ja vidim, ja sam liječnik... Hm, fakat spava.
MIKŠIĆ: Šta se događa tamo, hello?
PUSIĆ: Nečuveno. Zapeli smo u ovoj glupoj kolumni, a ja imam dogovoreno u Jutarnjem listu!
BANDIĆ: Ovo je smiješno. Probudite čovjeka prije nego dođemo do dna stranice, ja nemam namjeru sad ovdje... ujutro moram biti u Ljubuškom!
KAJIN: Ljudi, što ćemo? Evo tekst završava, šta ćemo sad? 
JOSIPOVIĆ: To je demagoško pitanje. Vidite, dok se mi ovdje bavimo jednom glupom kolumnom ljude zanima da čuju