otvaram novi topic o nečem o čemu zadnje vrijeme intenzivno razgovaram s prijateljima-o
javnim djelatnostima i općenito o javnom interesu.
Užasno mi ide na nerve što o tome još nisam čuo ni riječi u predizbornim kampanjama,a ocjenjujem to prioritetnim problemom ove države...
Dakle,zar je moguće da nitko ne mari u kakvom su nam stanju:bolnice,škole,vrtići,parkovi,igrališta,ceste,parkirališta,kina,kazališta, i sl?
Točno da je to možda moja profesionalna specijalnost ali kultura jedne države očituje se upravo u tome kakve su joj bolnice ili škole.A mi smo tu pri evropskom dnu.
Također,kultura javnog prostora nam je jeziva,nito ne mari za drugog čovjeka,za djecu,za bolesne,za invalide.Postali smo (dobro,ne baš svi) hedonističko smeće bez minimuma respekta kako prema prostoru oko nas,tako i prema ljudima oko nas.
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age