Pristupio: 11.03.2006.
Poruka: 8.638
Iznenadni napadi neobjašnjive gomile
Zamislite hrpu ljudi koja vas iznenada okruži i, uz klicanje, nekoliko puta baci u zrak. Nakon desetak sekundi vas ostave na miru i svatko iz gomile nastavi svojim putem. Ako vam se to dogodi, postali ste žrtva tzv. 'flash moba', izražavanja u kojem se veće skupine ljudi, obaviještene putem e-maila ili internetskih stranica, u isto vrijeme nađu na istom mjestu i izvedu neku spačku
Flash mob je izraz koji se odnosi na kratko i efektno djelovanje veće skupine ljudi. Akcije se dogovaraju unaprijed i odvijaju se uvijek u javnim prostorima. Obično je riječ o čistoj zabavi, pa su akcije koje provode u pravilu glupave, besmislene i bezopasne i zapravo su neka vrsta tajnovite igre koja zbunjuje i iznenađuje prolaznike.
Flash mob dopušta sve – od zajedničkog čitanja novina ili imitiranja ptica u parku do zbunjivanja trgovaca u dućanima i plesanja na željezničkoj stanici. Popis ostvarenih javnih zezancija je poveći, a za sve je kriv Bill Wasik, jedan od urednika uglednog američkog časopisa Harper, koji je u travnju 2003. u New Yorku organizirao prvu akciju te vrste.
Akcija je pokrenuta zahvaljujući internetu. Pedesetak sudionika je obavijest o 'zavjeri' dobilo na e-mail, a ljudi su bili pozvani da se okupe u jednoj trgovini na Manhattanu. Nažalost, ta je akcija zabilježena kao neuspjela jer je i trgovina dobila obavijest da se nešto sprema.
Međutim, drugi put, samo koji mjesec kasnije, akcija je u potpunosti uspjela – stotinjak ljudi okupilo se u njujorškoj trgovini Macy's glumeći članove nepostojeće komune koji traže 'ljubavni sag' za svoju zajednicu i dogovaraju se na opće čuđenje i zbunjenost prodavača treba li im zapravo taj sag.
Meta idućeg 'napada' bila je trgovina cipela koju su napunili navodni turisti iz Marylanda, a vijest o flash mob akcijama pročula se i izvan granica New Yorka. Flash mob je postao popularan u cijelom SAD-u, a ubrzo i u Europi, Australiji i Singapuru.
Svuda vrijedi jednako pravilo – obavijest o planiranoj akciji raspačava se putem e-mailova, detaljne upute dobiju se na ugovorenom mjestu, a sama akcija ne traje dugo, efektna je i sudionici ne izazivaju nerede.
Zabava, performans ili moguće demonstracije
Kad su prve vesele horde počele opsjedati ulice i trgovine američkih gradova, mnogi su se zapitali je li riječ o nekoj vrsti performansa ili o ekstremnoj verziji zabave iznenađenja. Što ljude motivira da izađu na ulice ili se okupe u trgovini, odrade neki bedasti zadatak i odu?
Bill Wasik je u počecima ovakvog izražavanja izjavio da učesnike ovakvih akcija zove 'neobjašnjivom gomilom' jer zapravo svatko ima svoj motiv za sudjelovanje. Neki to rade isključivo iz zabave, drugi se jednostavno druže, za treće je to politički čin, a on sam takav način djelovanja i izražavanja najviše voli zbog estetike okupljanja ljudi niotkuda.
Okupljanje ljudi obaviještenih putem interneta na istom mjestu u isto vrijeme s unaprijed dogovorenim 'programom' dijeli se na nekoliko podskupina. Osim flash moba u širem smislu, postoji i 'Pillow Fight', tj. tuča jastucima, 'Subway Party', tj. organiziranje plesa u vlaku, 'Zombie Walk', tj. šetnja sudionika našminkanih poput zombija i sl.
Iako flash mob u izvornom obliku nije imao aktivističkih niti političkih predznaka, s vremenom su mnogi uvidjeli da postoje i takve mogućnosti. Primjerice, u travnju 2004. ulice Šangaja preplavile su tisuće ljudi s porukama 'Pokaži svoje domoljublje! Podrži Kinu! Protestiraj protiv japanskih laži!', a sve je nadgledala policija. Budući da su se akciji odazvali nakon što su obaviješteni putem SMS-a, zaključak je da su demonstracije nastale kao izdanak flash moba.
Flash mob s političkom porukom dogodio se i u Rumunjskoj, u prosincu 2004. pred zgradom nacionalne televizije. Sedamdesetak sudionika usta zatvorenih ljepljivom trakom izvelo je simulaciju trčanja, kritizirajući filozofiju rumunjske vlade kreiranu po principu 'radi što ti se kaže i šuti'.
Flash mob danas
Iako flash mob više nije velika novost, okupljanja ovakve vrste još uvijek su popularna diljem svijeta. Na flashmob.com dostupne su svježe obavijesti i kontakti vezani uz aktualne akcije, a vijesti se, između ostalog, nude i na flashmob.co.uk te na flashmobitalia.info.
U Hrvatskoj nije bilo većeg odjeka, iako se ne može reći da inicijativa ne postoji. Uspješan flash mob zabilježen je 2004. u Zagrebu kad su ljudi s otvorenim kišobranima nad glavama čitali knjige na Trgu bana Jelačića, a ostali (malobrojni) su održani uz mnogo manji medijski interes.