josip broz tito
undying je napisao/la:
Gric:
Srecom Tita i Pavelica mozes izjednaciti samo u svom dvoristu a tek kad ubijedis 70miliona engleza, hrvate, srbe, makedonce, bosance i druge onda mozda mognes mene ubijediti, e sad se stavlja -
undying je napisao/la:
Jakovina: Zbog iskljuèivosti stalno ¾ivimo u ko¹maru Pi¹e: Vlado Vuru¹iæ
Foto: Sa¹a Mid¾or Suèiæ
 |
Hrvatska muku muèi ne samo sa svojim putem u EU, velikom nezaposleno¹æu, povratom duga umirovljenicima i sliènim problemima, nego i sa svojom pro¹lo¹æu, odnosno povije¹æu
S mladim i vrsnim hrvatskim povjesnièarom, dr. Tvrtkom Jakovinom, docentom na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, razgovarali smo o povijesnim stvarima koje jo¹ muèe Hrvate.
• Koje su glavne sporne toèke novije hrvatske historiografije?
- Sporna toèka hrvatske historiografije, kao i velikoga dijela na¹e znanosti je mala produktivnost i nedovoljna ukljuèenost u svjetske tokove. Ne sviða mi se ni izbor tema koje dominiraju meðu na¹im povjesnièarima, ali to je veæ podlo¾nije raspravi. Èinjenica je da nas najvi¹e optereæuje ono ¹to se dogodilo u 20. stoljeæu, vezano uz Jugoslaviju, a u konaènici to, ako se pogleda malo pozornije, znaèi odnos prema Srbima. Tu se, kao i kod nekih jezikoslovaca i drugih humanista, zapravo postavila teza da Hrvati jesu Hrvati po tome ¹to nisu Srbi. Smije¹no! Prijepori u historiografiji zapravo veæ dugo ne postoje. Ovi povijesni dogaðaji sporni su u na¹em dru¹tvu, a pravi se povjesnièari njima ne bave dovoljno agresivno. Rasprava, polemika, pa i objektivnih recenzija gotovo i nemamo.
• Za¹to smo u situaciji da o glavnim prijeporima nemamo relevantnih radova, ali zato stalno politièki pretresamo povijesti?
- Nama ne nedostaje samo radova o bolnim toèkama nedavne pro¹losti o kojima svakodnevno slu¹amo u medijima. Mislite li da imamo biografiju bana Jelaèiæa?! Ili banova iz 19. stoljeæa? Pa nemamo ni stalni postav Povijesnog muzeja ili biografiju Ante Paveliæa ili Vladimira Bakariæa. Buduæi da vodeæi predstavnici hrvatske znanosti o pro¹losti izjavljuju da ustanove koje predvode njeguju ‘autentiènu hrvatsku povijesnu istinu’, mo¾da je tako i bolje. No, posljedice su bolne i, vjerujte, te¹ko nadoknadive. Zato ¹to Vjekoslav Klaiæ nije u svojoj sintezi obradio 18. stoljeæe, ono je i dalje manje poznato od razdoblja koja su mu prethodila i koja su slijedila poslije. Mislite li da æe buduæi “bolonjci”, budu li doista mogli studirati svugdje u Europi, nadoknaditi ono ¹to danas ne obradimo? Neæe. Nastojat æe se baviti svjetskim trendovima i standardom svjetskih sveuèili¹ta. A neka istra¾ivanja o Hrvatskoj tada mo¾da neæemo niti moæi napraviti jer neæe biti pripremnih, temeljnih radova.
• ©to je sporno u toj povijesnoj graði?
- Nadam se da u povijesnoj graði o kontroverznim temama, koju trebamo otkriti, ima mnogo toga ‘spornog’ jer bi tada imali uzbudljivu i zanimljivu historiografiju, a posao povjesnièara u arhivu, koji je èesto mukotrpan, bio bi zanimljiviji. Nadam se da æe biti mnogo lucidnih interpretacija pro¹losti. No, to nije problematiènost koju pitanje implicira. Problem je u na¹em bijegu u manje teme, strahu od etiketiranja koji je danas vi¹e utvaran nego stvaran, mo¾da i u strahu od zakljuèaka koji neæe biti posve u skladu s opæim mjestima s obzirom na to kako dru¹tvo gleda na neka razdoblja i dogaðaje. Pa da si nepotrebno ne kompliciramo ¾ivot…
• Hrvatska ima malo poznatih disidenata izvan politièke sfere. Meðu lijevima i desnima kao da vlada opæa zbrka pa jedni, iako znaju kuditi Jugoslaviju i ‘devijacije’ komunizma, ka¾u da je ‘to ipak spasilo Hrvatsku’, dok desni Jugoslaviju smatraju iskljuèivo tamnicom hrvatskog naroda.
- Hrvatska nije imala mnogo disidenata ni u politici. Nismo imali ni¹ta usporedivo s Poveljom 77 u Èehoslovaèkoj, premda se disidentstvo ne treba previ¹e nagla¹avati. Njihov broj, ni utjecaj nigdje nije bio dramatièan. Polemike o Jugoslaviji, njezinoj blagotvornosti ili katastrofi za Hrvate treba analizirati u okolnostima, s obzirom na propu¹tene prilike i ostala moguæa rje¹enja, ovisno o tome ¹to je cilj. Svi koji smisao hrvatske pro¹losti vide samo u nastanku samostalne dr¾ave, trebali bi biti zahvalni na Jugoslaviji. Opstanak u carstvu s Austrijom ili pripajanje dijelova Hrvatske Italiji ne bi nam omoguæili da budemo djelatni èimbenik i odluèujemo vi¹e nego u siroma¹noj balkanskoj dr¾avi gdje smo bili drugi po velièini i bogatstvu, uz znatan politièki znaèaj.
• Mo¾e li se hrvatski antifa¹izam, otpor okupaciji, nacizmu i fa¹izmu odvojiti od toga da ga je vodio KPJ te vi¹e doznati i o drugim oblicima antifa¹istièkog otpora?
- Èinjenica je da smo tek nedavno, nakon 90-ih, postigli stidljivi konsenzus da je antifa¹izam ne¹to ¹to treba slaviti. Do¹ao je iz politike, a ne iz struke. I sada ponovno nadoknaðujemo ono ¹to smo 90-ih upropastili. Tada je trebalo izbjeæi polarizaciju i pokazati slo¾enost antifa¹istièke borbe u Hrvatskoj. Mi smo, meðutim, nastojali manje ili vi¹e pre¹utno i uspje¹no rehabilitirati usta¹tvo, dokazujuæi i u ¹kolskim ud¾benicima kako je tobo¾e pod Paveliæem u Hrvatskoj vladala luda izdavaèka djelatnost i tiskanje knjiga, kao da se u tome iscrpljivala priroda usta¹kog re¾ima.
• Je li Bleiburg hrvatski antifa¹izam?
- Bleiburg je zloèin koji su poèinili pobjednici u borbi protiv fa¹izma. Treba ga istra¾iti, dokumentirati i dostojno po¹tovati ¾rtve. Budemo li ga politizirali, licitirali s te¾inom zloèina, koristili za optu¾bu antifa¹izma, i dalje æe biti problema. Samo lo¹a historiografija nosi takva optereæenja. Veæi je problem dru¹tvo koje nikako da se izlijeèi od pro¹losti.
• Èesto se govori o autentiènom hrvatskom komunizmu i fa¹izmu.
- Kad se Jugoslavija raspadala, u krugovima JNA bilo je onih koji su tvrdili da SKJ neæe do¾ivjeti sudbinu PURP-a u Poljskoj ili Maðarskoj jer je jugoslavenska komunistièka revolucija, ba¹ kao i sovjetska, bila autentièna. Nije tako bilo. Ne znam po èemu bismo bili posebni? Na¹i fa¹isti su podjednako kao i ostali provodili genocid, imali jednostranaèku, militariziranu vlast po uzoru na Njemaèku i Italiju i bili joj poslu¹ni. Autentièno je bilo to ¹to se borac za hrvatsku dr¾avu odrekao najhrvatskijih teritorija, ali tu ‘autentiènost’ ne bismo trebali nagla¹avati. U tom je svjetlu jo¹ apsurdnije kada se govori da je usta¹ki pokret bio poseban, a ne nacifa¹istièki. Ono ¹to je posebno jest ‘ne’ Staljinu, nesvrstanost i oblik samoupravnog socijalizma. To su teme koje i vani najvi¹e “pale” i koje bismo trebali sustavno istra¾ivati.
• Kako se postaviti prema usta¹kim i komunistièkim zloèinima, a da se ne uðe u politièke rasprave i prebrojavanja, ujednaèavanja ili izjednaèavanje krivnje?
- Lako! Budite znanstveno objektivni, predani, vrijedni i pedantni, ne slu¹ajte politièke forume i partije koje daju izjave o pro¹losti pa neæe biti izjednaèavanja, licitiranja. ©to mislite, kako bi to izgledalo da se povjesnièarima koji smatraju da je za bana Khuena-Hedervaryja bilo i velikih modernizacijskih poteza ili onima koji tvrde da Petar Svaèiæ (a zapravo Snaèiæ) mo¾da nije ni postojao, a svakako da nije bio posljednji hrvatski kralj narodne krvi, prigovaraju neobjektivnost i nedovoljna nacionalna osvije¹tenost? Rijeè je o istome, samo ¹to se dogodilo mnogo prije, pa onda nikoga nije briga. A kako je u Hrvatskoj odnos prema Srbima, opæa nesigurnost koju imamo, jedino mjerilo stvari, ne mo¾emo se jasno odrediti prema pro¹losti.
• Jesu li Jasenovac i Bleiburg ekvivalenti buduæi da izgleda kako se u posljednje vrijeme to nastoji prikazati?
- Jasenovac i Bleiburg dogodili su se u sklopu jednog povijesnog dogaðaja, oba su zloèini i u oba su sudjelovali Hrvati, Srbi, Nijemci… Po svemu ostalom su razlièiti: od toga da i danas Katolièka crkva ne ¹alje visoka izaslanstva u Jasenovac, ali ide na Bleiburg, da vodeæi hrvatski politièari idu u Jasenovac, a drugu ligu ¹alju na Bleiburg i, naravno, po tome ¹to je Jasenovac bio koncentracijski logor u kojemu je izvr¹en holokaust nad 80 posto hrvatskih ®idova i genocid nad nekoliko desetaka tisuæa Srba, Roma i Hrvata koji su bili protivnici ***. Bleiburg, odnosno ono ¹to se pod tim podrazumijeva, mirnodopski je zloèin pobjednika u ratu. Da je bilo jasno kako se radi o u¾asu, posredno potvrðuje i ¹utnja tijekom socijalistièkog razdoblja. Jedno je rasni zloèin s ciljem istrebljenja, a drugo odvratna osveta nad Hrvatima, Slovencima, Srbima, Crnogorcima i svima koji su se borili ili zatekli na krivoj strani.
• No danas isti medijski prostor dobivaju i proslava Dana antifa¹istièke borbe 22. lipnja i komemoracija na Jazovki.
- ©tovi¹e, pojedini urednici nastoje uvijek spariti ne¹to ¹to u konaènici relativizira objestvari. Nije va¾no je li ne¹to ispravno ili ne, nego imamo i lijevo i desno, i crveno i crno, pa smo onda tobo¾e objektivni izvjestitelji. Tako neprestano ¾ivimo ko¹mar, u nemoguænosti da se suoèimo s onim ¹to nam se dogodilo, kao da nam istina mo¾e biti na ¹tetu.
• Prof. Banac ukazuje na to da se hrvatska znanost i javnost nisu postavile prema èinjenici da je slu¾beno najveæi hrvatski knji¾evnik Miroslav Krle¾a bio deklarirani lenjinist, èlan CK, kao i neke druge poznate i priznate osobe iz javnog i kulturnog ¾ivota, a upravo taj ‘problem’ nisu imale ostale komunistièke zemlje. ©tovi¹e, njihovi najveæi knji¾evnici bili su disidenti.
- Taj aspekt Krle¾e doista se nije posebno problematizirao i isticao, iako je Krle¾ino ljevièarstvo jasno i nesporno, kao i njegovo prijateljstvo s Titom, èlanstvo u CK i potpis na Deklaraciji o polo¾aju hrvatskoga knji¾evnog jezika. Imali su i Sovjeti va¾nih knji¾evnika, nobelovaca, koji su bili uz vlast. Valjda je to razlika izmeðu vrhunskih talenata i onih drugih koji se ostvaruju tek u matici i uz vlast, ma kako od nje bili daleko. Neki va¾ni svjetski knji¾evnici i filozofi simpatizirali su kolonijalizam ili nacizam. Po tome smo posebniji od ostalih, i to bi mogao biti argument za na¹u komunistièku autentiènost.
• Hrvatski su antikomunisti, ka¾e Nikica Bariæ, nedosljedni pa komunistièko nasilje vide samo nad Hrvatima, a ne i nad drugim narodima. Tito je zloèinac zbog Bleiburga, ali hvale ga jer je ‘vratio Istru’.
- Èesto se u povijesti stvari vade iz konteksta, uzima se samo ono ¹to nam odgovara i dokazuje ono ¹to nam je ideolo¹ki ili politièki po¾eljno. Uzmite kako su Tita napadali u Srbiji! Tamo æe reæi da im je oteo Makedoniju, vratio dr¾avnost Crnoj Gori, Hrvatskoj nije nametnuo pokrajine, ali Srbiji jest, pa je iz pasivnih krajeva Hrvatske i Bosne iseljavao Srbe u Vojvodinu da bi, tobo¾e, zavr¹io ono ¹to nije uspio Paveliæ.Namjerno nije oslobaðao Jasenovac. Srpskim nacionalistima Tito je stalno prote¾irao Hrvate na u¹trb ostalih. Trebam li dalje nabrajati? To je manipulacija pro¹lo¹æu. A hvala zbog Istre ponovno je zbog ‘svrhovitosti’ na¹e povijesti koja se ispunjava u stvaranju dr¾ave.
• Kako uopæe pozicionirati Tita?
- Tito je za povjesnièara iznimno zanimljiva, kompleksna i intrigantna figura, poput Churchilla. Mo¾ete ga gledati kao ratnika, revolucionara, dr¾avnika, vanjskoposlovnjaka, mirotvorca, diktatora, ¾enskara, beskrupuloznog despota… Interpretacije su razlièite, brojne i neæemo se jo¹ dugo rije¹iti Broza. On je toliko va¾na povijesna liènost da upravo vapimo za knjigama i èlancima o njemu. Povijesnim radovima lak¹e bismo ga postavili u vrijeme i prostor. Ovako je i dalje prvenstveno aktivan - politièki.
• Za¹to se u mnogim interpretacijama NDH govori da usta¹ki pokret nije nacifa¹istièki te da je ideja dr¾ave va¾nija od svega ¹to je taj pokret donio u politièkom i moralnom smislu?
- Kada pogledate niz sinteza hrvatske povijesti, ukljuèujuæi i one iz socijalistièkog razdoblja, vidljivo je da cijela hrvatska povijest ima ‘svrhovit’ razvoj - borbu za nastankom dr¾ave. Nekada je to bila sloboda od stranaca koji su ¾eljeli svima zavladati, pa je nastala Jugoslavija, ali uglavnom je to ipak bila te¾nja za nastankom samostalne dr¾ave. Stoga smo 90-ih godina na nekim roðendanskim proslavama mogli èuti da je do¹lo do svojevrsnog kraja na¹e povijesti. To je tipièna interpretacija odreðenoga povijesnog fenomena, dogaðaja, epohe. Danas bi netko mogao reæi da su demokracija, vladavina prava i sigurnost stvarni cilj na¹ega povijesnog kretanja i mogao bi iz te vizure napisati sintezu. Kakve god bile, samo neka ih je vi¹e…
• Koje su glavne sporne toèke novije hrvatske historiografije?
- Sporna toèka hrvatske historiografije, kao i velikoga dijela na¹e znanosti je mala produktivnost i nedovoljna ukljuèenost u svjetske tokove. Ne sviða mi se ni izbor tema koje dominiraju meðu na¹im povjesnièarima, ali to je veæ podlo¾nije raspravi. Èinjenica je da nas najvi¹e optereæuje ono ¹to se dogodilo u 20. stoljeæu, vezano uz Jugoslaviju, a u konaènici to, ako se pogleda malo pozornije, znaèi odnos prema Srbima. Tu se, kao i kod nekih jezikoslovaca i drugih humanista, zapravo postavila teza da Hrvati jesu Hrvati po tome ¹to nisu Srbi. Smije¹no! Prijepori u historiografiji zapravo veæ dugo ne postoje. Ovi povijesni dogaðaji sporni su u na¹em dru¹tvu, a pravi se povjesnièari njima ne bave dovoljno agresivno. Rasprava, polemika, pa i objektivnih recenzija gotovo i nemamo.
• Za¹to smo u situaciji da o glavnim prijeporima nemamo relevantnih radova, ali zato stalno politièki pretresamo povijesti?
- Nama ne nedostaje samo radova o bolnim toèkama nedavne pro¹losti o kojima svakodnevno slu¹amo u medijima. Mislite li da imamo biografiju bana Jelaèiæa?! Ili banova iz 19. stoljeæa? Pa nemamo ni stalni postav Povijesnog muzeja ili biografiju Ante Paveliæa ili Vladimira Bakariæa. Buduæi da vodeæi predstavnici hrvatske znanosti o pro¹losti izjavljuju da ustanove koje predvode njeguju ‘autentiènu hrvatsku povijesnu istinu’, mo¾da je tako i bolje. No, posljedice su bolne i, vjerujte, te¹ko nadoknadive. Zato ¹to Vjekoslav Klaiæ nije u svojoj sintezi obradio 18. stoljeæe, ono je i dalje manje poznato od razdoblja koja su mu prethodila i koja su slijedila poslije. Mislite li da æe buduæi “bolonjci”, budu li doista mogli studirati svugdje u Europi, nadoknaditi ono ¹to danas ne obradimo? Neæe. Nastojat æe se baviti svjetskim trendovima i standardom svjetskih sveuèili¹ta. A neka istra¾ivanja o Hrvatskoj tada mo¾da neæemo niti moæi napraviti jer neæe biti pripremnih, temeljnih radova.
• ©to je sporno u toj povijesnoj graði?
- Nadam se da u povijesnoj graði o kontroverznim temama, koju trebamo otkriti, ima mnogo toga ‘spornog’ jer bi tada imali uzbudljivu i zanimljivu historiografiju, a posao povjesnièara u arhivu, koji je èesto mukotrpan, bio bi zanimljiviji. Nadam se da æe biti mnogo lucidnih interpretacija pro¹losti. No, to nije problematiènost koju pitanje implicira. Problem je u na¹em bijegu u manje teme, strahu od etiketiranja koji je danas vi¹e utvaran nego stvaran, mo¾da i u strahu od zakljuèaka koji neæe biti posve u skladu s opæim mjestima s obzirom na to kako dru¹tvo gleda na neka razdoblja i dogaðaje. Pa da si nepotrebno ne kompliciramo ¾ivot…
• Hrvatska ima malo poznatih disidenata izvan politièke sfere. Meðu lijevima i desnima kao da vlada opæa zbrka pa jedni, iako znaju kuditi Jugoslaviju i ‘devijacije’ komunizma, ka¾u da je ‘to ipak spasilo Hrvatsku’, dok desni Jugoslaviju smatraju iskljuèivo tamnicom hrvatskog naroda.
- Hrvatska nije imala mnogo disidenata ni u politici. Nismo imali ni¹ta usporedivo s Poveljom 77 u Èehoslovaèkoj, premda se disidentstvo ne treba previ¹e nagla¹avati. Njihov broj, ni utjecaj nigdje nije bio dramatièan. Polemike o Jugoslaviji, njezinoj blagotvornosti ili katastrofi za Hrvate treba analizirati u okolnostima, s obzirom na propu¹tene prilike i ostala moguæa rje¹enja, ovisno o tome ¹to je cilj. Svi koji smisao hrvatske pro¹losti vide samo u nastanku samostalne dr¾ave, trebali bi biti zahvalni na Jugoslaviji. Opstanak u carstvu s Austrijom ili pripajanje dijelova Hrvatske Italiji ne bi nam omoguæili da budemo djelatni èimbenik i odluèujemo vi¹e nego u siroma¹noj balkanskoj dr¾avi gdje smo bili drugi po velièini i bogatstvu, uz znatan politièki znaèaj.
• Mo¾e li se hrvatski antifa¹izam, otpor okupaciji, nacizmu i fa¹izmu odvojiti od toga da ga je vodio KPJ te vi¹e doznati i o drugim oblicima antifa¹istièkog otpora?
- Èinjenica je da smo tek nedavno, nakon 90-ih, postigli stidljivi konsenzus da je antifa¹izam ne¹to ¹to treba slaviti. Do¹ao je iz politike, a ne iz struke. I sada ponovno nadoknaðujemo ono ¹to smo 90-ih upropastili. Tada je trebalo izbjeæi polarizaciju i pokazati slo¾enost antifa¹istièke borbe u Hrvatskoj. Mi smo, meðutim, nastojali manje ili vi¹e pre¹utno i uspje¹no rehabilitirati usta¹tvo, dokazujuæi i u ¹kolskim ud¾benicima kako je tobo¾e pod Paveliæem u Hrvatskoj vladala luda izdavaèka djelatnost i tiskanje knjiga, kao da se u tome iscrpljivala priroda usta¹kog re¾ima.
• Je li Bleiburg hrvatski antifa¹izam?
- Bleiburg je zloèin koji su poèinili pobjednici u borbi protiv fa¹izma. Treba ga istra¾iti, dokumentirati i dostojno po¹tovati ¾rtve. Budemo li ga politizirali, licitirali s te¾inom zloèina, koristili za optu¾bu antifa¹izma, i dalje æe biti problema. Samo lo¹a historiografija nosi takva optereæenja. Veæi je problem dru¹tvo koje nikako da se izlijeèi od pro¹losti.
• Èesto se govori o autentiènom hrvatskom komunizmu i fa¹izmu.
- Kad se Jugoslavija raspadala, u krugovima JNA bilo je onih koji su tvrdili da SKJ neæe do¾ivjeti sudbinu PURP-a u Poljskoj ili Maðarskoj jer je jugoslavenska komunistièka revolucija, ba¹ kao i sovjetska, bila autentièna. Nije tako bilo. Ne znam po èemu bismo bili posebni? Na¹i fa¹isti su podjednako kao i ostali provodili genocid, imali jednostranaèku, militariziranu vlast po uzoru na Njemaèku i Italiju i bili joj poslu¹ni. Autentièno je bilo to ¹to se borac za hrvatsku dr¾avu odrekao najhrvatskijih teritorija, ali tu ‘autentiènost’ ne bismo trebali nagla¹avati. U tom je svjetlu jo¹ apsurdnije kada se govori da je usta¹ki pokret bio poseban, a ne nacifa¹istièki. Ono ¹to je posebno jest ‘ne’ Staljinu, nesvrstanost i oblik samoupravnog socijalizma. To su teme koje i vani najvi¹e “pale” i koje bismo trebali sustavno istra¾ivati.
• Kako se postaviti prema usta¹kim i komunistièkim zloèinima, a da se ne uðe u politièke rasprave i prebrojavanja, ujednaèavanja ili izjednaèavanje krivnje?
- Lako! Budite znanstveno objektivni, predani, vrijedni i pedantni, ne slu¹ajte politièke forume i partije koje daju izjave o pro¹losti pa neæe biti izjednaèavanja, licitiranja. ©to mislite, kako bi to izgledalo da se povjesnièarima koji smatraju da je za bana Khuena-Hedervaryja bilo i velikih modernizacijskih poteza ili onima koji tvrde da Petar Svaèiæ (a zapravo Snaèiæ) mo¾da nije ni postojao, a svakako da nije bio posljednji hrvatski kralj narodne krvi, prigovaraju neobjektivnost i nedovoljna nacionalna osvije¹tenost? Rijeè je o istome, samo ¹to se dogodilo mnogo prije, pa onda nikoga nije briga. A kako je u Hrvatskoj odnos prema Srbima, opæa nesigurnost koju imamo, jedino mjerilo stvari, ne mo¾emo se jasno odrediti prema pro¹losti.
• Jesu li Jasenovac i Bleiburg ekvivalenti buduæi da izgleda kako se u posljednje vrijeme to nastoji prikazati?
- Jasenovac i Bleiburg dogodili su se u sklopu jednog povijesnog dogaðaja, oba su zloèini i u oba su sudjelovali Hrvati, Srbi, Nijemci… Po svemu ostalom su razlièiti: od toga da i danas Katolièka crkva ne ¹alje visoka izaslanstva u Jasenovac, ali ide na Bleiburg, da vodeæi hrvatski politièari idu u Jasenovac, a drugu ligu ¹alju na Bleiburg i, naravno, po tome ¹to je Jasenovac bio koncentracijski logor u kojemu je izvr¹en holokaust nad 80 posto hrvatskih ®idova i genocid nad nekoliko desetaka tisuæa Srba, Roma i Hrvata koji su bili protivnici ***. Bleiburg, odnosno ono ¹to se pod tim podrazumijeva, mirnodopski je zloèin pobjednika u ratu. Da je bilo jasno kako se radi o u¾asu, posredno potvrðuje i ¹utnja tijekom socijalistièkog razdoblja. Jedno je rasni zloèin s ciljem istrebljenja, a drugo odvratna osveta nad Hrvatima, Slovencima, Srbima, Crnogorcima i svima koji su se borili ili zatekli na krivoj strani.
• No danas isti medijski prostor dobivaju i proslava Dana antifa¹istièke borbe 22. lipnja i komemoracija na Jazovki.
- ©tovi¹e, pojedini urednici nastoje uvijek spariti ne¹to ¹to u konaènici relativizira objestvari. Nije va¾no je li ne¹to ispravno ili ne, nego imamo i lijevo i desno, i crveno i crno, pa smo onda tobo¾e objektivni izvjestitelji. Tako neprestano ¾ivimo ko¹mar, u nemoguænosti da se suoèimo s onim ¹to nam se dogodilo, kao da nam istina mo¾e biti na ¹tetu.
• Prof. Banac ukazuje na to da se hrvatska znanost i javnost nisu postavile prema èinjenici da je slu¾beno najveæi hrvatski knji¾evnik Miroslav Krle¾a bio deklarirani lenjinist, èlan CK, kao i neke druge poznate i priznate osobe iz javnog i kulturnog ¾ivota, a upravo taj ‘problem’ nisu imale ostale komunistièke zemlje. ©tovi¹e, njihovi najveæi knji¾evnici bili su disidenti.
- Taj aspekt Krle¾e doista se nije posebno problematizirao i isticao, iako je Krle¾ino ljevièarstvo jasno i nesporno, kao i njegovo prijateljstvo s Titom, èlanstvo u CK i potpis na Deklaraciji o polo¾aju hrvatskoga knji¾evnog jezika. Imali su i Sovjeti va¾nih knji¾evnika, nobelovaca, koji su bili uz vlast. Valjda je to razlika izmeðu vrhunskih talenata i onih drugih koji se ostvaruju tek u matici i uz vlast, ma kako od nje bili daleko. Neki va¾ni svjetski knji¾evnici i filozofi simpatizirali su kolonijalizam ili nacizam. Po tome smo posebniji od ostalih, i to bi mogao biti argument za na¹u komunistièku autentiènost.
• Hrvatski su antikomunisti, ka¾e Nikica Bariæ, nedosljedni pa komunistièko nasilje vide samo nad Hrvatima, a ne i nad drugim narodima. Tito je zloèinac zbog Bleiburga, ali hvale ga jer je ‘vratio Istru’.
- Èesto se u povijesti stvari vade iz konteksta, uzima se samo ono ¹to nam odgovara i dokazuje ono ¹to nam je ideolo¹ki ili politièki po¾eljno. Uzmite kako su Tita napadali u Srbiji! Tamo æe reæi da im je oteo Makedoniju, vratio dr¾avnost Crnoj Gori, Hrvatskoj nije nametnuo pokrajine, ali Srbiji jest, pa je iz pasivnih krajeva Hrvatske i Bosne iseljavao Srbe u Vojvodinu da bi, tobo¾e, zavr¹io ono ¹to nije uspio Paveliæ.Namjerno nije oslobaðao Jasenovac. Srpskim nacionalistima Tito je stalno prote¾irao Hrvate na u¹trb ostalih. Trebam li dalje nabrajati? To je manipulacija pro¹lo¹æu. A hvala zbog Istre ponovno je zbog ‘svrhovitosti’ na¹e povijesti koja se ispunjava u stvaranju dr¾ave.
• Kako uopæe pozicionirati Tita?
- Tito je za povjesnièara iznimno zanimljiva, kompleksna i intrigantna figura, poput Churchilla. Mo¾ete ga gledati kao ratnika, revolucionara, dr¾avnika, vanjskoposlovnjaka, mirotvorca, diktatora, ¾enskara, beskrupuloznog despota… Interpretacije su razlièite, brojne i neæemo se jo¹ dugo rije¹iti Broza. On je toliko va¾na povijesna liènost da upravo vapimo za knjigama i èlancima o njemu. Povijesnim radovima lak¹e bismo ga postavili u vrijeme i prostor. Ovako je i dalje prvenstveno aktivan - politièki.
• Za¹to se u mnogim interpretacijama NDH govori da usta¹ki pokret nije nacifa¹istièki te da je ideja dr¾ave va¾nija od svega ¹to je taj pokret donio u politièkom i moralnom smislu?
- Kada pogledate niz sinteza hrvatske povijesti, ukljuèujuæi i one iz socijalistièkog razdoblja, vidljivo je da cijela hrvatska povijest ima ‘svrhovit’ razvoj - borbu za nastankom dr¾ave. Nekada je to bila sloboda od stranaca koji su ¾eljeli svima zavladati, pa je nastala Jugoslavija, ali uglavnom je to ipak bila te¾nja za nastankom samostalne dr¾ave. Stoga smo 90-ih godina na nekim roðendanskim proslavama mogli èuti da je do¹lo do svojevrsnog kraja na¹e povijesti. To je tipièna interpretacija odreðenoga povijesnog fenomena, dogaðaja, epohe. Danas bi netko mogao reæi da su demokracija, vladavina prava i sigurnost stvarni cilj na¹ega povijesnog kretanja i mogao bi iz te vizure napisati sintezu. Kakve god bile, samo neka ih je vi¹e…
|
Cijena povijesnih okolnosti Jugoslavija nije bila nu¾nost nego izbor • Za¹to se o Jugoslaviji, odnosno ju¾noslavenskom ujedinjenju te statusu Hrvatske i Hrvata u prvoj i drugoj Jugoslaviji ne mo¾e naæi konsenzus? - Zato ¹to za tim nema potrebe. Totalitarne historiografije, kao i totalitarna dru¹tva, tra¾e puni konsenzus. Mi smo, na¾alost, godinama bili u fazi da se samo bavljenje Jugoslavijom, pod uvjetom da se nije pisalo kako je jedina svrha te zajednice bila tlaèenje Hrvata, smatralo sumnjivim. Ako to ne radite, èak i mladi povjesnièari (dodao bih, povjesnièari aktivisti) smatraju da ste trivijalni. Jugoslavija je jedna od povijesnih dionica u kojima smo ¾ivjeli. Bitno nas je obilje¾ila i zbog mnogo toga je zanimljiva i vrijedna prouèavanja. Konaèno, bila je to jedina zajednica u nekoliko stoljeæa u kojoj smo bili vrlo va¾an faktor. U drugim dr¾avama u kojima smo bili, na¹ jepolitièki utjecaj bio drugorazredan. Umjesto da se time nameæemo svijetu, mi se durimo. • Je li Jugoslavija, i prva i druga, bila hrvatska politièka nu¾nost ili se, kako neki tvrde, mogla izbjeæi? - U povijesti nema nu¾nosti. Kraj hladnog rata i odluka Gorbaèova da ne intervenira kada se komunizam poèeo ru¹iti, nije bila jedini izbor sovjetskih dr¾avnika. Crvena armija nije bila slaba. Mogla je intervenirati kao 1956. u Maðarskoj ili kao Kinezi na Trgu nebeskog mira 1989. Jednako je i s Jugoslavijom. Kraljevina Srbija mogla je uzeti ono ¹to je dobila kao pobjednica u Prvom svjetskom ratu, a to je dobar dio na¹e istoène obale. Italija je, po Londonskom ugovoru, mogla uzeti svu obalu ¹to ne bi dobila Srbija. Hrvatska bi ostala komadiæ koji bi se mo¾da vezao sa slovenskim prostorima i Maðarskom. Tko zna? Jugoslavija se mogla izbjeæi., ali je pitanje je li nam donijela vi¹e od ostalih rje¹enja? Treba li priznati da je, u tim okolnostima, Kraljevstvo SHS najbolje ¹to nam se dogodilo? |
Jedan veliki kraj.
KRAJ
Nogomet
Garcia: 'Silić nas je spasio s dvije obrane, Sigur je emotivac, a teško je nositi se sa zvižducima'
Tenis
Dino Prižmić pobjedom u tri seta izborio plasman u glavni ždrijeb turnira u Santiagu
Košarka
Hezonjin Real Madrid u završnici ispustio prednost, Baskonia je osvajač Kupa kralja
Nogomet
Roma iskoristila kikseve konkurenata, rutinskom pobjedom zaključila je nedjelju u Serie A
- Najnovije
- Najčitanije
Jagušić s klupe pratio pobjedu Panathinaikosa, Ljubičić asistirao u slavlju AEK-a
1 sat•Nogomet
Gojo rutinski svladao Galarneaua i osvojio turnir u meksičkom Metepecu
1 sat•Tenis
Hajduk slavio protiv Rijeke u nervoznom dvoboju s gotovo više isključenja nego prilika
5 sati•Nogomet
Jadran svladao Mladost u derbiju osmog kola vaterpolskog prvenstva, Zadar bolji od POŠK-a
2 sata•Vodeni sportovi
Samobor bolji od Cedevite Junior u jedinom nedjeljnom dvoboju SuperSport Premijer lige
2 sata•Košarka
Hezonjin Real Madrid u završnici ispustio prednost, Baskonia je osvajač Kupa kralja
3 sata•Košarka
Marešić asistirao u debiju, Livaja zabio za pobjedu, Sigur za to vrijeme pocrvenio
3 sata•Nogomet
Kronologija: Hajduk slavio golom Livaje u susretu s tri crvena kartona
6 sati•Nogomet
Garcia: 'Silić nas je spasio s dvije obrane, Sigur je emotivac, a teško je nositi se sa zvižducima'
3 sata•Nogomet
Sanchez: 'Pogriješio sam, ljut sam, ali kriterij donošenja odluka je različit'
4 sata•Nogomet
Kronologija: Cibalia pobijedila u dvoboju s Jarunom
12 sati•Nogomet
Hajduk slavio protiv Rijeke u nervoznom dvoboju s gotovo više isključenja nego prilika
5 sati•Nogomet
Djed s otoka Krka, otac direktor Golden State Warriorsa, a on najbolji hokejaški tinejdžer u povijesti ZOI
3 dana•Ostali sportovi
Pašalić lijepim golom pokrenuo preokret Atalante, Napoli ostao bez ičega u Bergamu
7 sati•Nogomet
Šok na San Siru, Parma uzela sva tri boda Milanu, kojemu je Scudetto sve dalje
4 sata•Nogomet