Čudi me, Olujno Jugo, da ne spominješ onih 20% koji NISU bili "srednja klasa". Ako si stvarno imao tu "sreću" da si rastao u Titovo vreme (što ja jesam), onda si se barem jednom morao zapitati,  kako živi ekipa koja je na vlasti? Odgovor si mogao lako naći: bila je dovoljna jedna vožnja automobilom po beogradskom naselju, Dedinje! I sve bi odmah shvatio! Uprkos činjenici (istinitoj) da je veliki deo naroda pripadao jednom, šire shvaćenom, srednjom staležu, u SFR Jugoslaviji je postojao i vladajući stalež! Ljudi koji su bili iznad zakona, koji su uživali neverovatne privilegije i povlastice i koji su obično tu ostajali doživotno. Išlo se sa fotelje na fotelju, sa jedne funkcije na drugu i ako si bio dovoljno pametan da se ne zameriš "Starom", imao si zagarantovanu budućnost! To raslojavanje je krenulo ubrzo nakon kraja II Sv. rata (iliti, "revolucije"), a jedan od prvih ljudi koji su se javno usprotivili tome, kao "izdaji revolucionarnog ideala jednakosti", bio je Milovan Djilas. Čovek koji je kraj rata dočekao u najužem krugu Titovih saradnika, ali ipak nije mogao da odćuti, što je, na kraju, platio zatvorskom kaznom i izgnanstvom u SAD.

sve se moze reci u 3 rici: TITO  je zaaaaaakon!

Jep, nitko od malih titoidnih da spomene privatiziranje Brijuna, zivot na visokoj nozi komunistickih glavesina na celu sa Titom, silne viletine i lovista u koja obicni gradjani nisu imali pristup (Tikves, Koprivnica, Brdo kod Kranja, itd.)

Tito je zivio kao kineski car, najskuplja vina, najbolja jela, privatni avioni, brodovi, vlakovi, unikatni automobili vrijedni suvog zlata, rodjnedna koji pod moranje slavi cijela drzava, ogromni sletovi i proslave koje kostaju kao svetog Petra kajgana, a u isto vrijeme u prodavnicama nestasica ulja, brasna, sistem par- nepar na cestama i benzinskim crpkama.

Daj djeco, netko vas je jebeno slagao i ispricao vam bajke o radnickom samoupravljanju i blagostanju socijalisticke Jugoslavije.

Najbolja scena koju pamtim iz tih vremena je jedna emisija koju je vodio onaj cuveni Sagolj, emisija o Aliji Sirotanovicu. Dolaze Smiljko i Alija u crnogorsku viletinu Svetozara Vukmanovica Tempa i na terasi njegove vile govore o rudarima, o teskom stanju u kojem se nalaze rudari i sam Alija Sirotanovic, svojevremeno najcuveniji rudar na planeti. Alija govori pred kamerama o maloj mirovini, o teskom zivotu rudara, a Tempo (dugo vremena Titov ministar energetike i rudarstva) smijeseci se govori o stezanju kaisa, o potrebi solidariziranja drzave sa rudarima, o mjerama oporavka. Cijelo vrijeme ispred njega na stolu stoji posuda puna egzoticnog voca i puna flasa Chivasa.

Tu negdje je vjerojatno i nastao cuveni skec Nadrealista o rudarima i vladi. Ono, strajk vlade i zahtjevi rudarima da rade i 4 smjene, jer ministri prosvjeduju zbog neucinkovitosti rudara. Kako oni imaju djecu na skolovanju u Svicarskoj i nema smisla da im ne mogu poslati pare za skijanje, i kako rudari moraju povecati proizvodnju inace vlada ide u strajk gladju.

sve se moze reci u 3 rici: TITO  je zaaaaaakon!