odgledah jos jednu epizodu Prdoljakovog dokumentarno-igranog spektakla: mozda je grjeska u meni, jer odgledam jednu epizodu, pa sljedecu fulam, pa odgledam trecu, cetvrtu promasim i slicno, no cini mi se da se radi o dokumentarno-igranoj optuznici protiv Tita u 10 ili koliko vec epizoda
steta, jer s tolikim budzetom i pravim pristupom mogao se napravit dokumentarac koji se mogao prikazivat i reprizirat po kanalima blize i dalje okolice sljedecih 30 godina... ovako ce ostat zakljucana i zaboravljena pet minuta nakon zadnje klape. Autoru to mozda nije ni bitno, jer je upravo na svojem objektu mrznje zadnjih 20 godina digao posljednju veliku lovu u zivotu

... ako nekog mrzis i blizu si oltara, napravi dokumentarno-igranu seriju o njemu
pogledao sam i desetak epizoda srbijanske inacice i isto nisam posebno odusevljen: cijenim minuciozan i detaljisticki pristup, no ubise me s onim pseudofilozofsko-egzistencijalistickim uzrecicama, izjavama i komentarima. Sami pozvani da pricaju su cisto OK i to je zapravo najbolji dio emisije, no onaj komentar u offu je vecinom ubi boze...
[uredio ian wright - 07. svibnja 2010. u 21:36]