North-vz jesu su starci VSS?ili radnička klasa?

pa i ja bi zabranio trošit pare na slavljenje zločinca i ne samo to,nek bi zakonom regulirao da su isti klinac ovi koji slave Tita i ovi koji slave Pavelića
bolje da kod vas u općini povećaju penzićima bonove za Plodine neg bacaju pare u vjetar

Radnička. Stari elektrotehničar, mama kemijski tehničar. Znači ne mislim sad na vrh politike gdje si zbog jedne riječi mogao ostati bez glave nego na normalne ljude.

Radnička. Stari elektrotehničar, mama kemijski tehničar. Znači ne mislim sad na vrh politike gdje si zbog jedne riječi mogao ostati bez glave nego na normalne ljude.

Ali moram reći da mi jedna stvar nije potpuno jasna. Slušam te priče da su ljudi bili proganjani jer su išli u crkvu i sl. pa se meni čini da to ima veze s regionalnim komesarima. Evo recimo moje priče.


Djed i baka s očeve strane - zagorci, da budem blag reći ću da su bili itekako hrvatski nastrojeni, baka velika vjernica, djed deklarativni- Nisu sudjelovali u ratu, djed je bio prva generacija JNA nakon rata. Došli u Varaždin 60-ih sa skoro ničim i postepeno izgradili kuću. Bez ikakvih problema

Djed i baka s majčine strane- djed za vrijeme rata služio u mađarskoj vojsci (fašističkoj) i dosta vremena proveo u sovjetskom zatočeništvu u Magnitogorsku, baka jedina od sve rodbine nešto ljevija. Radila na pruzio Brčko - Banovići, ali isto velika vjernica.
Došli iz Međimurja, odlazili u Crkvu, dobili posao od države. Bez ikakvih problema s vlastima

Otac i majka- nikad u partiji, hrvatski nastrojeni, kršteni u crkvi, krizmani, stari bio ministrant, vjenčali se u crkvi, dobili posao. Nikad nikakvih problema s vlastima..

Zato i kažem da me zanima to da su na nekim područjima bili proganjani ono koji su bili vjernici ili služili u nekim postrojbama. Vjerojatno bi i ja imao drugačiji pogled da je netko od moje obitelji proganjan, ali nije. Ono je glupost da je prije bilo bolje nego sada, ali ja ne poznajem nikog ko je imao ikakvih problema s ondašnjom politikom

Ma i meni je stari pričal da je jedan tip u njegovom društvu bil s njima dvije godine i saznali su da je povjerenik udbe tek kad se jedanput prejako napil i to im ispričal. A oni su u međuvremenu pjevali i ustani bane i vilo velebita recimo.
Za ovo kaj si napisal je bilo u Beogradu pa zato i velim da si negdje mogel pričati manje, a negdje više. Iako zanimljiva priča i prva koju sam čul iz Varaždina.