Visestoljetno komunisticko ispiranje mozgova ne moze tek tako biti prevazidjeno, pojedinci i dalje zive na tim partizanskim mitovima, i nema im pomoci.
U njihovim glavama partizani su bezgresni, romanticni osvetnici, a ustase su koljaci, zakrvavljenih ociju, ustasama je cilj, motiv, smisao zivota ici okolo i klati sve redom bez nekog specijalnog reda i smisla.
Ustaski rezim je bio grozan, krvav, komunisticki human, covjecan, drugarice posadimo cvijece, kad ces doci u Uzice i povesti jedinice, sto to huci Sutjeska, siri kolo kozaracka lolo, i tako dalje... zlocini, masovne likvidacije, ubijanje ljudi bez ikakvog razloga, zatvaranje u logore zbog jednog krivog pogleda, robijanje zbog jednog vica o svemocnom Vodji, to se skrivalo kao zmija noge, strogo, najstroze cuvana tajna... i ubojice sa masovnih stratista, bili su zavjetovani sutnjom, njima je u glavu silom utrpana teza da su te likvidacije neophodne, da bez uklanjanja neprijatelja (a neprijatelj je bio svatko, i dijete u kolijevci, i zena sa zavezljajem, svatko tko je sumnjiv, tko nije na liniji) nema slobode, drzave, da je to nesto sto se mora uraditi jer tako je Vodja rekao, naredio... sto rece Djilas, ili koji krvolok vec, komunista koji ne mrzi, nije komunista, bez mrznje, nema revolucije... odradi se posao, pobije se stotinu, tisucu, deset tisuca ljudi, i ajde doma na veceru, posao se morao uraditi.. a o tome nikome ne govoriti, revolucija zahtjeva svoje zrtve, i sutnja o likvidacijama je dio borbe...
ako te ko ipak pita, reci osvetio sam se, oni su mene, pa sam ja njih.. a nitko te nece ni pitati, stvaramo drzavu, po nasoj mjeri... ne boj se, sta se bojis, okreni se da te snimim, pobijedicemo ne boj se, opali po bolnici... se sjeca netko tog snimka iz Pakraca? to je ta doktrina, ne boj se, kolji, zapali, ubij, nece ti nitko nista, pobijedit cemo.