Za Undying:
1. Hvala!
2. Nisam uspeo da procitam (besplatno - kad sam Pirocanac u dusi!
) clanak iz Time casopisa (prijateljska primedba: nemoj pisati "Times" kada mislis na "TIME". "Times" moze samo biti "The Times" (of London) ili "The New York Times" - obe dnevne novine); no iskreno sumnjam da je u izdanju iz 1946. godine moglo biti govora o "sukobu Staljin-Tito" iz prostog razloga sto je se taj uistinu istorijski razlaz desio tek u junu, 1948. U vreme kada je Time objavio prvu naslovnu sa Titom (koju ti navodis), nas (ma je li uistinu bio "nas"?) "Najveci sin" i gruzijski "Covek od celika" su bili u velikoj ljubavi, a nasi komunisti su sa velikim elanom pevali ode Drugu Staljinu! Pocetak tog clanka naime govori - u poluzabrinutom tonu (Hladni rat jos nije zvanicno poceo!) o tome kako je komunizam poceo da se ubrzano siri i kako Moskva prerasta u centar svetske revolucije.... Dok iz toga kako je neko nacrtan na naslovnici uopste ne moze da se zakljuci da li se radi o pozitivnoj ili negativnoj licnosti! Uostalom pogledaj ostale naslovne stranice, pa ce ti biti jasno, da sad ne nabrajam imena.
3. Stvarno nemam nameru da sad ti i ja otvaramo novu temu - o Drazi Mihajlovicu. Priznajem, ja sam prvi ovde postirao naslovnu iz TIME-a (1942. godina) na kojoj je naslikan Draza (btw, prikazani lik nema nikakve slicnosti sa Drazom! U to vreme ni TIME nije imao pojma kako on zapravo izgleda, tako da je objavljena slika vise nekakav foto-robot srpskog vojnika koji mnogo vise podseca na Kralja Aleksandra I! Cetnici cak nisu nosili ni slicne uniforme!). ALI, samo iz jednog jedinog razloga: hteo sam da "odgovorim" na tvoje koriscenje TIME-a kao nekakvog argumenta u prilog tvrdnje da je Tito velika i pozitivna istorijska licnost.
Uostalom, mislim da si sam sve rekao ovom recenicom: "normalno je da ce se zapad okrenuti tad najpodobnijem Drazi Mihailovicu". Pa upravo o tome i ja pricam!!! Svaku u zapadnim medijima javno izrecenu vrednosnu ocenu o nekom ne-zapadnom politicaru (bilo da je Srbin, Hrvat, Jermenin...svejedno je) moras sagledati u sirem kontekstu medjunarodne politike u tom istorijskom trenutku/radoblju. Sto znaci da se relativno pozitivno izjasnjavanje Zapada po pitanju ex-YU Vodje mora tumaciti kroz prizmu konkretnog interesa tog istog Zapada za ocuvanjem te iste YU (odn. politickog rezima u njoj). Kao sto sam u prethodnom postu napisao, cim je prestao da postoji interes za ocuvanjem nezavisne, nesvrstane (da, da!), "disidentsko-komunisticke" (i celovite)Jugoslavije, prestali su i hvalospevi na racun "Titovog puta". Prosto ko pasulj. Danas, kad ozbiljni istoricari ili novinari na Zapadu pisu o Titu, niko od njih nije toliko naivan da istakne samo njegove zasluge, vec se i te kako govori o Bleiburgu, Golom Otoku, gazenju Maspoka, sasecanjem svake vrste opozicije jos u korenu...
Umesto prepricavanja iz 3., 4., ili 10. ruke ("pricao mi moj stari") evo jedan stvarni citat (oprostite zbog mojih ubacenih komentara u zagradama i na slobodno boldiranim recima):
"Drugovi i drugarice, i sada pred ove izbore, kao i pred prosle izbore, javili su se glasovi nekih ostataka onog starog, (komunisti su obozavali ovu metaforu; sve sto bi oni proglasili za "staro" je odmah bilo osudjeno na eliminaciju), koji jos negde zivotare, koji su pitali da li ce mozda na izborima biti zastupljeni i neki drugi? Koji drugi? Ko danas treba da ucestvuje u ovim izborima? Mogu li u ovim izborima da ucestvuju partije van Narodnog Fronta? U NF su okupljeni svi oni koji zele da se sprovede jedan narodni program, program koji ima za cilj ostvarenje socijalizma. Prema tome, ako se zeli ostvariti jedan program, to je program Narodnog fronta! (A zasto samo jedan program? I po kojem rezonu mora biti samo NF?) A ako neko zeli da ostvari drugi program, van Narodnog fronta, onda to nije socijalisticki protgram vec neprijateljski socijalizmu i mi takvog, razumije se, necemo pustiti na izbore (Pazi, leba ti, KPJ treba, kao, da "ucestvuje" na izborima gde oni sami odlucuju o tome koga ce uopste "pustiti"!). Ne mogu u nasoj zemlji, drugovi i drugarice, postojati dva programa, vec samo jedan - program Narodnog fronta, program izgradnje socijalizma. Mi zivimo u punom jeku revolucioonarnog drustvenog preobrazaja u nasoj zemlji, a revolucija ne zna za salu, revolucija se ne moze igrati kojekakvim koncesijama i drugim stvarima. Revolucija je surova stvar. Mi je, doduse, zelimo sprovesti sa sto manje zrtava, sa sto manje teskoca, (joooj, janjesce mamino, kako su komunisti u stvari divni ljudi!), ali ako bi se nesto isprijecilo pred nama na tom putu, to mora da se pokori, to mora nestati." (J.B. Tito, govor iz 1950. godine).
3. Kazes da ja kao da imam nekakvu "blokadu" po pitanju ove teme, kao da se bojim da cu nekoga povrediti. Mozda. Ali to je vise rezultat profesionalne deformacije da o svemu moram da se "raspisem" kao da pisem knjigu, pa onda i izbegavam neke diskusije - da vas ne ugusim; na drugoj strani, stvarno ne volim nikoga da po/uvredim. Mislim da sam u prethodnom postu rekao vise nego sto je dovoljno da zakljucis kakav ja stav imam po pitanju Tita. Tamo sam naveo i dosta konkretnih istorijskih cinjenica na koje se ti, Undying, jos nisi osvrnuo. (Nemoj da mislis da te prozivam, samo podsecam!).
Apropos Gandhija: njega sam spomenuo - zajedno sa Mandelom i Havelom - kao svetli primer teze da politika ne mora uvek da bude: obracunavanje sa neprijateljima, ruke do lakata u krvi, odsustvo svakog moralnog nacela... Naravno da Tito ne moze da bude Gandhi, ali zasto nije mogao da bude takav politicar?
Inace, FYI, Indira Gandhi NIJE nikakav rod Mahatmi Gandhiju. Njen otac je bio Nehru. A to sto su "ona i njezina obitelj" imali veliko postovanje prema Titu za mene nije nikakav plus. Naprotiv. Jer, to je ta ista simpaticna Indira koja je licno bila naredila pokolj Sika u Amritsaru, i vodila krvavi gradjanski rat u Assamu u kojem je izgubilo zivote vise desetina hiljada nevinih ljudi! Titu nista od toga, naravno, nije smetalo jer je i sam koristio metode iz istog udzbenika.