Čekaj, možda je bolje s analoginim primjerom iz današnjeg vremena. Izbori su izbori, postoje rezličiti aspekti na koje se može dati opis što su u stvari izbori.

To je po prilici kao u današnje vrijeme, mi se izjašnjavamo na izborima za svog favorita, ali pobjedi onaj koji pobjedi bez obzira da li ga ja podržavam ili ne, on je pobijedio na izborima i na neki način unatoč svemu ja i svi ostali (ako ga ne podržavaju) su ga DUŽNI trpiti! Danas imamo tu slobodu da možemo lupetati nekažnjeno (barem ne formalno) i olajavati političare i vlastodršce koliko tko želi. To je kao  neki oblik slobde i demokracije. A samo iznimno dolaze u obzira "žešče akcije" tipa puča i sl. I što nezadovoljnici mogu nakon izbornag poraza njima omiljene opcije? Skoro pa samo čekati istek mandata pa da njegovi dođu na vlast i time postigne neki svoj unutrašnji mir. ALI tko god bio na vlasti zna da mu prije ili kasnije dolazi testiranje raspoloženja glasača, e to je to.

Potpuno nešto drugo je ono realpolitički, subjektivno pučki rečeno biraš od dva zla manje, pa onda ispadne da je netko bolji jer je onaj drugi još gori. Ali to je već psihološka kategorija.

Cantera
Zaista priznajem da nemam pojma o tome sto si napisao ...stvarno bih zeleo da mi objasnis....
i izvinjavam se zbog ruznijeg nacina na koji sam napisao da se uopste ne slazem sa tobom....nije bas bilo primereno, priznajem...zato sam i obrisao taj post.

Ma ja sam protiv da se bilo tko tko je odslužio bilo koju kaznu nakon odsluženja kazne javno, službeno pa i poluslužbeno stigmatizira. Ovo sve ostalo je "samo" u dnevnopolitičke svrhe i ništa drugu. Samo je to značaj i težina tog pitanja, da se to iskoristi za oblik vladavine intelektualnog nasilja nad političkim protivnicima i otvaranje prostora za nametanje (u ovih 25 godina još uvijek većinom na mala vrata) ideologije, preciznije extremno ideologizirane vlasti pa tako i društva i života običnih ljudi koje "politika ne zanima"* ili se "ne razumiju u politiku"* ili "se ne bave politikom"*.
------------------------------------------
*Najčešči izgovori pojedinaca kad ih se priupita za nešto iz političkog života

Budući da si civilizirano odgovorio, onda ću i ja odgovoriti isto tako. 

Jednu od presudnih uloga na Pariškoj konferenciji odigrao je istarski svećenik Božo Milanović, koji je zajedno sa ostalim katoličkim svećenicima u Istri i, mislim u ovom dijelu Slovenije koji je bio pod Talijanima, organizirao skupljanje crkvenih knjiga iz kojih se dalo zaključiti kako je većina ljudi koji su živjeli na tom području bili Slaveni (Hrvati, Slovenci...), budući da je u krsnim knjigama, uz podatke o osobi, bilo upisivana i njihova pripadnost i upisivala su se stvarna imena, za razliku od službenih državnih knjiga gdje su bila talijanska imena (u krsnoj knjizi Ivan - u službenim državnim dokumentima Giovanni itd.) Budući da su Talijani sva slavenska imena i prezimena potalijančili, oni su prezentirali kako je riječ o većinskom talijanskom stanovništvu, no iz crkvenih knjiga je bilo vidljivo kako je ipak riječ o slavenskom stanovništvu čija su imena potalijanjena.To je bilo jedno od presudnih stvari, ako ne i presudna stvar, da Istra pripadne FNRJ odnosno Hrvatskoj.

Kasnije je Tito Božu Milanovića odlikovao ordenom Zasluga za narod sa srebrnom zvijezodm 1973. godine, a i izdana je poštanska markica s njegovim likom nakon smrti 1980. godine.



Znakovita je njegova rečenica kao odgovor na pitanje zašto pomaže komunistima koji su dosta progonili istarske svećenike, pa i njega samoga, posebno kasnije: Državne granice određuju se za stoljeća, dok se režimi mijenjaju, a pod Italijom je u opasnosti život našeg naroda.

Eto, nadam se da ti je sad jasniji moj upis. 

Hvala Cantera...mada ja bas nesto i ne verujem da je to osnovni razlog...
Kako god bilo tu opet dolazimo do cinjenica da svega toga (sve te teritorije u Jugoslaviji-Hrvatskoj) ne bi bilo da nije Tileta i njegovih Partizana.
Da li je Bozo Milanovic tada "urgirao" i za delove Dalmacije i ostrva?
Naravno, ide i drugo pitanje (ne tebi, nego uopsteno), zasto katolicka crkva nije reagovala i ranije...ili zasto nije reagovala na Rimske sporazume iz 1941. (ili jeste, ali je meni nepoznato) koji su bili izrazito nepovoljni po Hrvatsku

Ovo je bio najjači argument kojega je imala Jugoslavia, da najveći dio stanovništva tog područja pripada slavenskim narodima i stoga je dio Jugoslavije, a ne Italije, budući da Istra nije gotovo nikada pripadala bilo Hrvatskom kraljevstvu ili kakvoj drugoj državnoj jedinici Hrvata. A ni Talijani nisu džaba potpisali kapitulaciju, nadajući se time zadržati krajeve koji su im bili darovani.

Koji pak ti misliš da je bio razlog?

Toga ne bi bilo bez antifašista, među koje se ubrajao i Božo. A to nije sinonim za Tita i dobar dio ekipe oko njega. Oni su se jednom ideologijom borili protiv druge, jednim totalitarizmom protiv drugoga. To nije bila borba za oslobođenje u kojem ljudi imaju prava i mogućnosti kao u drugim zemljama antifašističke i antinacističke alijanse, nego tipičan primjer "Sjaši Kurta da uzjaši Murta!" doktrine koju su uspješno primjenili u cijeloj istočnoj Europi. Poraz "robovanja" nacizmu i fašizmu nije donio slobodu nego "robovanje" drugom totalitarizmu.

Za druge dijelove nije bilo urgiranja budući da nisu ni bili razmatrani da ostanu u Italiji, nego samo istra koja je još iz vremena rimskoga carstva vođena kao sastavni dio italskih zemalja (XIII. regija), pa su oni polagali prirodno pravo na Istru.

Rimski su sporazumi 1941. između Pavelića i Musolinija potpisani na način da su čak i neki od Pavelićevih HSP-ovaca bili zatečeni sporazumom. S druge strane, Maček, koji je bio preferirani izbor Njemačke, nije se želio u to upuštati, pa su cijelu problematiku Hrvatske prepustili Talijanima. Nakon potpisivanja Ugovora su Paveliću neki od njegovih pobočnika izrazili negodovanje ustupcima koje je napravio Talijanima. On se pravdao kako bi u suprotnom Talijani uzeli još više nego do tada. 
Pavelić nije volio Stepinca, kao najveći autoritet Katoličke Crkve, jer je ovaj bio na solunskom frontu, zato ga i nije zvao čak ni na prisegu u Banske dvore kod sastavljanja vlasti NDH, a i, navodno, je Stepinac bio na listi za uklanjanje zbog toga jer se znao izjašnjavati negativno o Pavelićevoj politici. Artukoviću je Stepinac osobno izrazio svoje neslaganje zbog Rimskih ugovora, neposredno nakon tog potpisa, što je bilo najviše u tom trenutku što se moglo učiniti, a Vatikan nije usvojio Pavelićev zahtjev za de facto priznanjem države, čemu se on nadao prilikom posjete Rimu prije potpisivanja ugovora. 

A u biti su ti ugovori i bili doslovno potpiši totalno sranje ili sranje totalno, posebno jer se Pavelič nadao njemačkom utjecaju u pregovorima, a ovi su to prepustili talijanima. Što Pavelića ne absolvira od potpisivanja ovakvih ugovora, samo kako bi se dočepao vlasti.

istarski svecenici su uvijek bili uz svoj narod 

monsignor milanovic, biskup milovan 

Dejo, dobro ti čovjek piše. Prouči malo događanja u Istri i djelovanje svećenika po tom pitanju a posebice Božu MIlanovića (da, dobro sam napisao prezime ).
 
EDIT - kasno palim, išao sam odmah odgovoriti pa nisam ni vidio detaljno pojašnjenj

@džon vejn - nisu to baš slične situacije, Dajla je pitanje odnosa unutar Katoličke Crkve. Ako je sva Crkva pod Vatikanom, onda Vatikan odlučuje neovisno da li je to unutar Hrvatske ili Italije. Samim time, Milovan se suprostavio odluci Crkve mada ona nije bila štetna i opasna po narod, neće nitko stradati ako netko drugi s iste strane branika postane ''vlasnik'' ili upravitelj.

@dejan NS - na Stepinca je pokušan atentat, propovijedi protv NDH-a su bile stalne, priveden, spasio nebrojne Srbe, Židove,...ne znam dokada će vladati taj mit da je podržavao Pavelića