Dejan NS je napisao/la:
Hvala Cantera...mada ja bas nesto i ne verujem da je to osnovni razlog...
Kako god bilo tu opet dolazimo do cinjenica da svega toga (sve te teritorije u Jugoslaviji-Hrvatskoj) ne bi bilo da nije Tileta i njegovih Partizana.
Da li je Bozo Milanovic tada "urgirao" i za delove Dalmacije i ostrva?
Naravno, ide i drugo pitanje (ne tebi, nego uopsteno), zasto katolicka crkva nije reagovala i ranije...ili zasto nije reagovala na Rimske sporazume iz 1941. (ili jeste, ali je meni nepoznato) koji su bili izrazito nepovoljni po Hrvatsku
Vidi cijeli citat
Ovo je bio najjači argument kojega je imala Jugoslavia, da najveći dio stanovništva tog područja pripada slavenskim narodima i stoga je dio Jugoslavije, a ne Italije, budući da Istra nije gotovo nikada pripadala bilo Hrvatskom kraljevstvu ili kakvoj drugoj državnoj jedinici Hrvata. A ni Talijani nisu džaba potpisali kapitulaciju, nadajući se time zadržati krajeve koji su im bili darovani.
Koji pak ti misliš da je bio razlog?
Toga ne bi bilo bez antifašista, među koje se ubrajao i Božo. A to nije sinonim za Tita i dobar dio ekipe oko njega. Oni su se jednom ideologijom borili protiv druge, jednim totalitarizmom protiv drugoga. To nije bila borba za oslobođenje u kojem ljudi imaju prava i mogućnosti kao u drugim zemljama antifašističke i antinacističke alijanse, nego tipičan primjer "Sjaši Kurta da uzjaši Murta!" doktrine koju su uspješno primjenili u cijeloj istočnoj Europi. Poraz "robovanja" nacizmu i fašizmu nije donio slobodu nego "robovanje" drugom totalitarizmu.
Za druge dijelove nije bilo urgiranja budući da nisu ni bili razmatrani da ostanu u Italiji, nego samo istra koja je još iz vremena rimskoga carstva vođena kao sastavni dio italskih zemalja (XIII. regija), pa su oni polagali prirodno pravo na Istru.
Rimski su sporazumi 1941. između Pavelića i Musolinija potpisani na način da su čak i neki od Pavelićevih HSP-ovaca bili zatečeni sporazumom. S druge strane, Maček, koji je bio preferirani izbor Njemačke, nije se želio u to upuštati, pa su cijelu problematiku Hrvatske prepustili Talijanima. Nakon potpisivanja Ugovora su Paveliću neki od njegovih pobočnika izrazili negodovanje ustupcima koje je napravio Talijanima. On se pravdao kako bi u suprotnom Talijani uzeli još više nego do tada.
Pavelić nije volio Stepinca, kao najveći autoritet Katoličke Crkve, jer je ovaj bio na solunskom frontu, zato ga i nije zvao čak ni na prisegu u Banske dvore kod sastavljanja vlasti NDH, a i, navodno, je Stepinac bio na listi za uklanjanje zbog toga jer se znao izjašnjavati negativno o Pavelićevoj politici. Artukoviću je Stepinac osobno izrazio svoje neslaganje zbog Rimskih ugovora, neposredno nakon tog potpisa, što je bilo najviše u tom trenutku što se moglo učiniti, a Vatikan nije usvojio Pavelićev zahtjev za de facto priznanjem države, čemu se on nadao prilikom posjete Rimu prije potpisivanja ugovora.
A u biti su ti ugovori i bili doslovno potpiši totalno sranje ili sranje totalno, posebno jer se Pavelič nadao njemačkom utjecaju u pregovorima, a ovi su to prepustili talijanima. Što Pavelića ne absolvira od potpisivanja ovakvih ugovora, samo kako bi se dočepao vlasti.
[uredio Cantera - 05. ožujka 2016. u 18:10]