HAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHHAHAHAHAHAHHAHAHAHAHAHA
a da necu crnokosluljasku ljagu slusati
ovi nisu stvarno normalni
ajde osporavati mu bleiburg,komunizam ali osporavati covjeku zasluge u nobu???????=










































































j**o vas onaj ko vas nauci povijesti!!!!!





































































............................................................ ..............
Prošlo je gotovo 62 godine otkako je Adolf Hitler povjerio generalu Lotharu Rendulicu, komandantu 2. oklopne njemačke armije, desant na Drvar s ciljem likvidiranja Josipa Broza Tita, tadašnjeg vrhovnog komandanta Jugoslovenske armije. Bio je to pokušaj slamanja otpora jedne od najhrabrijih i za Nijemce najopasnijih oslobodilačkih vojski u Drugom svjetskom ratu.
LOV NA MARŠALA
Te 1944. godine, tadašnji Titov Drvar bio je centar oslobođene teritorije, a bio je i sjedište Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije, AVNOJ-a, Nacionalnog komiteta, Vrhovnog štaba i savezničkih vojnih misija. Okolinu Drvara branili su 1. proleterski, 5. bosanski, 8. dalmatinski korpus i Oficirska škola Jugoslovenske vojske.
Uz Vrhovni štab nalazio se prateći bataljon od tri pješadijske čete, jedna protivavionska četa, eskadron konjice i tenkovski vod.
Rendulic je pripremio višestruki napad iz smjerova Sarajevo, Jajce, Banja Luka, Prijedor, Bihać i Knin. General je kao špicu napada odlučio da upotrijebi 500. SS lovački bataljon. To je bila eksperimentalna jedinica - jedina vazdušnodesantna SS trupa. Bataljon je brojao 900 ljudi, od kojih su većina bili kažnjenici.
Dok su se Drvar i okolina budili tog sudbonosnog dana, 25. maja 1944. godine, dana koji se kasnije obilježavao kao Dan mladosti, kao i Titov rođendan, iako je on službeno rođen 7. maja 1892. godine, ništa ne sluteći, na zagrebačkom i banjalučkom aerodromu počeli su urlati avioni s ukrcanim 500. SS bataljonom i lovačko-bombarderskom prethodnicom...
Desant na Drvar je počeo.
Malo poslije 6 sati ujutro Drvar su nadletjela dva izviđačka aviona. Samo nekoliko minuta kasnije započelo je bombardovanje. Oko sedam časova otvorili su se prvi padobrani i već za 15 minuta su bili na zemlji. Tek nakon što su zauzeli sve ciljeve, Nijemci su shvatili da su pogriješili Titovu lokaciju i počeli su napadati tamo gdje je pružan najveći otpor, Titovu pećinu. O epilogu tog napada manje-više sve znamo. Tita su odbranile 3. dalmatinska i 6. lička brigada, a nakon novog naleta padobranaca Tito je iskoristio trenutak i zajedno sa saradnicima pobjegao iz pećine i iz Drvara. To je ujedno bio i jedini neuspjeli desant u II svjetskom ratu.
...................................
Jedan od rijetkih jo¹ ¾ivih boraca je i Spliæanin Milan Zulim (81), borac Druge Dalmatinske brigade, koji je sa svojom jedinicom prvi pre¹ao rijeku Neretvu marta 1943. godine. “Sjeæam se ¹ta sam veèerao one noæi, ali sada da se prisjetim svih detalja oko one velike bitke bojim se da æe mi nesto promaknuti. Dan uoèi odluæujuæe bitke potjerali smo oko 200 èetnika iz Jablanice, onda smo se spustili na Neretvu, niko nije mogao ni pomisliti da æemo preæi nabujalu rijeku”, prisjeæa se Milan.
Bitka za ranjenike ostala je upamæena kao najhumanija bitka u istoriji ratovanja. Vrhovni komandant Josip Broz Tito naredio je ru¹enje mosta preko rijeke Neretve i tako skrenuo trag neprijateljskoj vojsci.
Ova je bitka ostala upamæena kao nenadma¹na ratna varka Josipa Broza Tita, ali iznad svega kao bitka koja je u mraku ratne pusto¹i i razaranja, krvi, gladi i bolesti, predstavljala istinski bljesak èovjekoljublja i humanosti.
Ofanziva je krenula u januaru 1943.godine, a u njoj su sudjelovale njemaèke i italijanske snage, potpomognute èetnickim i usta¹kim jedinicama. Neprijateljske snage brojale su oko 100.000 vojnika, uz podr¹ku sna¾ne artiljerije i tenkova, te 150 ratnih aviona.
S druge strane stajala je znatno manja, ali i odluènija vojska, partizani, koji su imali zadatak da brinu o 4.500 ranjenika, te o 40.000 staraca, ¾ena i djece koji su se na¹li u zbjegovima.