kakvo komunističko uređenje 1918? Ta koja je stvorena 1918. je bila vrlo kapitalistička, a u usporedbi s dobrim dijelom kontinenta i demokratska niz godina

sigurno je bilo super nakon AU uci u "demokratsko" uredjenje SHS,ako je imala natruhe "demokracije" 10 godina posle osnutka joj je propala i zadnja nada ubojstvom Stjepana Radica

Pričam o komunističkoj Jugoslaviji.

Btw. što se Karađorđevićeve Jugoslavije tiče, možemo govoriti o nekakvom kapitalizmu, no u toj (srpskoj) kraljevskoj diktaturi nije bilo ništa demokratskog (sve do sporazuma Cvetković-Maček koji je došao puno prekasno, već u zoru drugog svjetskog rata).

gle, u toj istoj AU je pravo glasa imalo 7% stanovništva. U SHS svi muškarci stariji od 21

u AU je glas nekog grofa više značio od glasa 1000 građana. O seljacima da ni ne pričam jer u principu nemaju pravo glasa. U SHS su svi glasovi na izborima ravnopravni, i onaj od seljaka i onaj od građanina i onaj od grofa

u AU s 15 drugih naroda su hrvatski nacionalni zahtjevi bili 15. rupa na svirali. AU nije dopuštala ujedinjenje Hrvatske-Slavonije s Dalmacijom, a kamoli nešto drugo. Hrvati mogu pizdit koliko hoće, ali država ide dalje. U SHS je hrvatsko pitanje odmah postalo ključno pitanje u zemlji, institucije države su blokirane prvi dan zbog otpora Hrvata i svima je uskoro bilo jasno da se prvo mora riješit s Hrvatima, pa ćemo onda dalje. Od petnaestog naroda u državi, Hrvati postaju drugi narod u državi

u AU su hrvatske zemlje na dnu dna što se tiče ekonomije. U SHS su odmah među najbogatijim i najrazvijenijim. Dojučerašnja nebitna banka u ugarskoj provinciji postaje najjača bankarska kuća u SHS

Inače, po meni je ta Karađorđevićeva Jugoslavija samo i jedino mogla uspjeti po primjeru Ujedinjenog Kraljevstva, gdje su pojedini narodi (države, Engleska, Škotska, Vels, Sj.Irska) "de iure" skupa, a "defacto" odvojene i zasebne jedne od drugih.

Sporazum Cvetković-Maček je bio na tom tragu, makar ne idealno rješenje (sa jedne strane etnički prostori nisu bili potpuno kohezivni i tu bi sigurno bilo podosta otpora, no sa druge strane, u to vrijeme, početkom 20.stoljeća se, kao što sam jednom već rekao, još uvijek moglo seliti ljude "kao vreće krumpira", pa bi vjerojatno i ta zapreka bila donekle rješiva).

No brzo je došao taj drugi svjetski rat, zatim pokušaj represivnog jugo-komunističkog unitarizma koji neslavno propao i tu je došao kraj toj južnoslavenskoj ideji (iliti "halucinaciji", ako bih želio biti zao).

Poanta cijele te jugoslavenske priče iz 20.stoljeća jest - nemožeš na silu tjerati narode da idu skupa i stvaraju državu ako oni to zapravo ne žele, nego žele biti sami, svoji, imati pravo na samoodređenje.

poanta cijele priče je da te 1918. nitko nije izričito bio protiv Jugoslavije osim Mađara i Albanaca

dakle, Jugoslavija iz 1918. je trebala preuzet rješenje Ujedinjenog Kraljevstva iz 1997, kada su svoje parlamente dobili Škotska i Wales?

Kakva sad pak Austro-Ugarska, to je "priča za 19.stoljeće", a ni njome se Hrvati baš i nisu usrećili, odnosno željeli su pošto-poto pobjeći iz nje (ili barem stvoriti vlastitu etničku samoupravnu jedinicu).

No ispalo je da smo kraju 1.svjetskog rata pobjegli od jednog uznika (Austro-Ugarske, poglavito mađarskih pretenzija na hrvatski teritorij) samo da bi dospjeli u naručje drugoga (dinastije Karađorđević sa velikosrpskim pretenzijama na hrvatska područja), što se onda protegnulo na cjelokupno 20.stoljeće.