nisam stručnjak, ali i površnim pogledom vidiš da se tada nešto i gradilo i proizvodilo, a danas samo prodajemo to što smo gradili, a proizvodimo samo umirovljenike i dugove. Ekonomiju baziramo na turizmu koji je vrlo fragilna grana, a većina tih toliko spominjanih stranih investicija je u trgovinu - gdje stranci otvaraju šoping centre i prodaju svoje proizvode koristeći jeftinu radnu snagu. U biti postali smo kolonija, ništa drugo

O nikakvom kapitalizmu ne možemo govoriti kad država preko svojih firmi i ministarstava raspolaže sa skoro 70% BDP-a. Državne firme imaju prihod 20-ak% veći od cijelog državnog proračuna. Dodajmo tome razne lokalne komunalce, vodoopskrbe, odvodnje, pročistaće, odvoze smeća, distributere plina, holdinge.... I što ostaje?! Mahom veliki trgovački lanci. O kojem kapitalizmu onda pričamo? O nametima raznih vrsta i inspekcijama bolje da ne pričam. Nema u Hrvatskoj ni k od kapitalizma.


Dodatak:

Zaboravio sam spomenuti turizam. Najzdraviji dio hrvatskog gospodarstva. Koji je razlog tome?! Država u toj igri ne sudjeluje.

U Hrvatskoj se nije dogodilo ništa što se nije dogodilo u svim ostalim tranzicijskim zemljama. Jbg, nema bezbolne tranzicije. Kriminala je bilo, nitko normalan to ne spori. Ali nije gospodarstvo propalo samo zbog toga.

Hrvatska je bila i u goroj poziciji u odnosu na većinu ostalih tranzicijskih zemalja zbog rata i raspada domaćeg tržišta. 

Ne može se iz sustava u kojem praktički ne postoji privatno vlasništvo preko noći u sustav koji je baziran na privatnom vlasništvu. Počelo se s privatizacijom, a nitko se nije zapitao imamo li mi uopće sposobne ljude koji mogu voditi firme na tržištu. I naravno da tu postoji razlika između pojedinih grana industrije. Nije slučajno najviše nastradala tekstilna industrija kad je danas sve "made in Bangladesh" ili "made in Vietnam".

Miha, najviše su nastradali svi koji nešto pokušavaju sami raditi. Sumnjam da igdje postoji ovakav pressing na poduzetnike. Od velikih nameta, skupih kredita, nelojalne konkurencije, korumpiranosti, dodjeljivanja poslova partijskim sponzorima i poslušnicima s kojima partijaši dijele lovu, pa sve do sindikata i lošoj slici koja je stvorena u javnosti prema poduzetnicima. Da ne pričam o krvoločnim inspektorima i stravično visokim kaznama za banalne prekršaje.

Spomenut ću i najnoviju prijevaru u vidu obuke iz zaštite na radu, zaštite od požara, procjene rizika firme, obuke iz prve pomoći, pregleda na medicini rada, ateste za strojeve i obuke radnika za rad sa strojevima i uređajima. Dakle, čak i firmu s par radnika to košta cca. 1.000 eura. Dakako, obuke nema nikakve, jer sve papire dobiješ gotove, čim ih platiš. Sva ta silna dokumentacija je potrebna, jer ako te inspekcija uhvati bez toga, kazne su takve da možeš odmah u stečaj. Praktično, nekakav bi momčić, koji nikad nije upalio motornu pilu ili rovokopač, trebao dati uvjerenje čovjeku koji 20 godina radi s tim mašinama. Da, taj posao rade privatne firme, ali licence im je izdala i naplatila država. Dodatni prihod državica ostvaruje i PDV-om po tim uslugama.

I onda me netko pita zašto glasam za Most. Dosta je ovoga više. Neka se mjenja, pa kako god iispadne. Gore ne može, a za uhljebe mi se jebe. Niti malo mi ne bi bilo žao da ih 200.000 završi na cesti. Zaradite ljudi svojim radom, a ne životom na tuđoj grbi.

Legendarni jugoslavenski košarkaš Ljubodrag Duci Simonović izjavio je da je raspad  SFRJ predosjetio još 1971. godine kada je na katolički Božić u Zadru s Crvenom zvezdom doživio da 8.000 ljudi skandira "Cigani" i "Srbe na vrbe". Navodno  su nakon utakmice jedva uspjeli pobjeći u svlačionicu.
Više od pet sati slušali su kako "ustaška rulja" nastoji da ih se dočepa. Da nije došla milicija na konjima i vojna policija bili bi poklani -interpretira Simonović. Sportaši su doživjeli raspadi daleko prije nego što je do njega službeno došlo. Sredinom sedamdesetih, kada je krenula parola "Europa zdaj" u Ljubljani, u gradu u kojem je reperezentacije ondašnje države postala prvak svijeta, koju godinu ranije igrajući za Zvezdu preživio je neviđene batine, navijači Olimpije su ih šutirali i udarali šakama do gubitka svijest.

Gdje vi samo nalazite te pizdarije gospodine Javašluk, da Ljubodrag....

ah Jugoslavija, najljepša zemlja na svijetu po riječima velikog Hrvata i katolika Zdravka M.

Praktično nijedna od granica između država nasljednica nije do kraja utvrđena, odnosno ne postoje zaključeni sporazumi o razgraničenju (Slovenija i Hrvatska Piranski zaljev i pristup Slovenije otvorenom moru; Hrvatska i Crna Gora ulaz u Bokokotorski zaljev). Ostale granice izvor sporenja: (Srbija i BIH na Drini; Hrvatska i BiH na Uni, Neum;  BiH i MNE Sutorine između Trebinja i Herceg Novog; MNE i kosovo je čak uzrok iznimno nasilnih prosvjeda koji mjesecima bjesne u Prištini). Sve to skupa predstavlja kontekst u kojem se mora sagledavati pitanje razgraničenja Hrvatske i Srbije. Granica između Hrvatske i Srbije se dijeli u dva segmenta. Prvi, Srijem sela Jamena do Iloka na sjeveru. Taj dio granice nije sporan i suglasne su obje strane, iako i tu postoje brojne nelogičnosti, koje bi uz malo dobre volje mogle biti ispravljene npr. cesta Jamena-Morović, granična linija poklapa s bijelom linijom koja razdvaja prometne trake, te se stoga putnik koji ide u pravcu Morovića zapravo kreće kroz teritoriju Srbije, dok onaj koji ide u pravcu Jamene putuje kroz Hrvatsku. Principovac odmaralište-bolnica, kroz koje doslovno prolazi granična linija, smještajni objekt u jednoj a kuhinja u drugoj. Segment granice uz Dunav od Iloka i Bačke Palanke do Mađarske na sjeveru. RH samtra da državna granica mora pratiti granice općina, koje se temelje po granicama katastarskih općina utvrđenim još u vrijeme Austro-Ugarske. Tako definirana granica ne prati Dunav, koji je više puta mijenjao svoj tok tako se granica 19 puta udaljava od Dunava i ulazi na kopno jedne od država. Time se stvora čitav niz teritorijalnih "džepova". Najviše "džepova" ima kod Sombora i Apatina, a jedan   zahvaća dio gradskog područja Apatina, odnosno industrijske zone s južne strane grada! Srbija traži da granica prati sredinu riječnog toka, odnosno riječne matice, jer se tako olakšava međunarodna plovidba a i kompneziraju se sva prirodna pomicanja do kojih dolazi u riječnom toku. Ovo odgovara i faktičkom stanju jer gotovo čitavo područje istočne obale Dunava kontrolira srpska granična policija, a zapadnu hrvatska. Razgraničenju Hrvatske i Srbije se neće pristupati u bližoj budućnosti. Jer srpskoj strani odgovara status quo gdje faktički drži sve što je u sporu obuhvaćeno a hrvatskoj strani nije u interesu sada aktivirati granični spor dok žarišne točke s Slovenijom ne bude razriješene. Taktički Hrvatska će pričekati povoljniji trenutak za pritisak na Srbiju kad Srbiji članstvo u EU postane realna mogućnost. Od sadašnjih zahtjeva Hrvatske, Hrvatska će u povoljnom trenutku odustati jer bi tako mogla ostvariti krupnije argumente i izglede za Šarengradsku i Vukovarsku adu. Tu bi Hrvatska na dva mjesta prelazila na lijevu stranu obale.