Papa Bear je napisao/la:
Znači pravoslavno stanovništvo Dušanova carstva do dolaska Otomana živi na području Raške (Kosovo, Metohija, Sandžak, sjever Albanije) i okolnih područja.
Otomani ih pregaze, pregaze i Bosnu (imaj na umu da dobar dio područja južno od Save i dalje drže Ugari).
Tu se cijelo 16.stoljeće vode teške bitke između Ugara i Mletaka sa jedne, te Otomana sa druge strane, gdje na kraju Otomani uzimaju praktično sve do Jadrana, i na sjeveru preko Drave (fokusiram se na naša područja), i ostaje "spaljena zemlja" na koju potom naseljavaju pravoslavce iz Raške, jer im je potrebna radna snaga, a dotadašnja katolička populacija tih područja bježi prema sjeveru, (Gradišće, Slovačka, Češka).
Krajem 17.stoljeća kada Habzburzi čiste dobar dio tih područja od Otomana, opet ostaje ogoljena zemlja i oni daju poziv pravoslavcima da pređu na njihovu stranu, također se u 17. i 18.stoljeću događaju i nove seobe pravoslavaca na ta područja.
Nakon toga u 19.stoljeću dolazi do narodnih preporoda, Srbija se osamostaljuje od Otomana i šalje svoje prosvjetitelje, misionare SPC da učvrsti, utemelji "srpstvo" među tim pukom koji je 2-3 stoljeća prije otišao preko Drine i Dunava.
Jednako tako i među hrvatskim, katoličkim narodom dolazi do nacionalnog preporoda.
Dalje, u 20.stoljeću, sa već formiranom srpskom i hrvatskom nacijom, je kao što rekoh, već poodavno "prošo voz" na nekakvo preobraćanje, bilo na jednu, bilo na drugu stranu, bilo za stvaranje te nekakve famozne "jugoslavenske" nadnacije.
Sad te ja pitam Mark, koji dio od ovoga je tebi sporan, sa kojim dijelom se ne slažeš?
Puno toga je tu misterija. O Dušanovom carstvu znamo točno što? Nismo niti sigurni koja to raja živi na području koje je danas Srbija. O pisanoj povijesti Srba i Srbije imamo samo mitove i bajke. Nikakav artefakt ne postoji. Jedino što možemo reći da je činjenica da u 19. stoljeću ta turska raja postaje nešto. Koliko je tu bilo svijesti o nekom nacionalnom pripadanju govori podatak da do sredine 19. stoljeća ta raja nije imala prezime.