Inače, ja ni ovu sa Tjentištem i Kozarom nisam nikad vidio... ali ovu veću s klasom jesam...

Sjeæanja iz Juge.... pa svode se uglavnom na ¹kolovanje, po¹to se dotièna raspala kad sam ja bio maturant.  A to su, kao valjda svima, uglavnom lijepe uspomene.  No bilo je par epizoda...

Èekanja u redovima zbog nesta¹ice, èinilo se svake godine neèeg drugog: benzin (pa bonovi, par-nepar), ulja, kave, deterd¾enta, margarina, toalet-papira...  A bogme i za kruh i mlijeko si se morao ustati ujutro rano (pa i kad je bila ¹kola popodne), jer ako doðe¹ u pol 10, vi¹e nema ni jednog ni drugog... (jedino ak ti susjeda nije poslovoða te samoposluge, pa se ipak naðe...).

Redukcije struje.  Ali opet, i to je bilo po nekom rasporedu, i toèno se znalo od kada do kada, i bilo toèno +/- 2 minute.  A onda kartanje uz svijeæe, tranzistor na baterije... Ne znam, hebe¹ me ludog, neka romantika...

Djed Mraz u firmama i ¹kolama!   Al smo mu morali recitirati ili pjevati za tu vreæu...

Inflacija, "stare cijene", "samo 5% iznad kursa", zamrzivanje plaæa, stabilizacija...

U treæem razredu predavanje drugarice o socijalizmu kao jedinom ispravnom putu i moje pitanje da kako onda da mi svi idemo kupovati u Trst i Graz gdje ima puno vi¹e svega, puno je jeftinije, a jo¹ tamo ljudi imaju veæe plaæe?  I poziv na razgovor mojih staraca u ¹kolu o tome ¹ta djecu uèe doma... a oni pojma nemaju o èemu ih ispituju... Za mene je ova epizoda zanimljiv dokaz da socijalizam i samoupravljanje ne mogu izdr¾ati nalet logike jednog relativno bistrog 9-godi¹njeg djeteta...

Par godina kasnije, radi zdravlja mene i moje sestre doktori nam govore da moramo preseliti, najbolje na more... tata poku¹ava unutar firme u kojoj radi prebaciti se u jednu njihovu veliku "ispostavu" na moru, i nailazi na razna podmetanja, la¾na obeæanja i slièno.  Odlazi na razgovor u dvije firme u razlièitim gradovima, "pada" na pitanju "jeste li èlan partije?"  To je bilo srednjih-kasnih 80-tih, tako da ja tu neku socijalnu komponentu i suosjeæanje sa problema pojedinca ba¹ i nisam osjetio previ¹e u svojoj sredini kao Bojangles u svojoj.  No eto, ipak smo na kraju zavr¹ili ba¹ "kod njega"... tako da vjerojatno ima u tom ne¹to ¹to on prièa ne¹to... mada, u podstanarskom stanu duplo manjem od onog dru¹tenog, i jednim i pol poslom umjesto dva za roditelje...

Epizoda iz ¹kole iz isto tako 3-4 razreda... pita drugarica tko ide u crkvu... jedna jedina curica se ustane, a mi svi prasnemo u smijeh... kao, vidi budale...   I onda njoj predavanje da nek bude napredna, doðe k sebi, ovo ono...   Nije joj se, koliko znam, ni¹ta dogodilo kao posljedica tog priznanja... ali ipak, mada mi je onda bilo smije¹no danas kad gledam na cijelo svoje ¹kolovanje, ovo mi je nekako najmuènija epizoda... otprilike u rangu onoga kad nam je par godina kasnije tu istu curu drugarica iz hrvatskog dovela u razred poslije odmora uplakanu i priopæila nam da je njoj upravo umrla mama...