Stojim ja desetak minuta polupijan ili polutrizan naslonjen na poluotvoreni prozor da mi friški zrak malo razbistri ovu ludu glavu,fiksirajući jednim okom pičoku a drugim babu i didu nebi li uočija bilo kakvu srodnost vlasnika peradi i dimljenih svinjskih polovica sa mojom lovinom.Nakon šta sam zaključija da nema indicije o povezanosti,palim još jednu cigaretu da nabildan samopouzdanje i spreman sam za ulaz.Nisam imao nikakav plan u glavi.I da sam tija nisam bija u stanju razradit nikakvu strategiju,ni ulaznu,a nedaj bože ni izlaznu u slučaju da sam donija krivi zaključak jer jedini mužjak u kupeu unatoč svojim godinama baš i nije odavao dojam simpatičnog djedice .Najveći problem mi je predstavljala činjenica da djevojka sa crnom dugom kosom koja joj je prekrivala lice s one strane prema meni ni u jednom trenutku nije makla očizin od te knjižurine i nijednom gestom mi nije dala do znanja da sam primjećen.Sitija sam se riči velikog prčioca babayare "da je prčioc biti lako,prčioc bi bio svatko" Zov njezinog špicastog nosića na općenje bio je jači od straha.
nastavlja se.........
