Zadnja večerašnja poema za katalonske srbočetničke kitoljubce. 

Mislili su neki, vec nas nece biti

ni veselje svoje nisu znali kriti

raselit nas triba da nas manje ima

nisu tu ni bili tad ce reci svima

Nek tudjinu grizu, roda znati nece

bez jezika narod nema vise srece

djeca roda povist nece znati

potom svoj na svome nece bit Hrvati

Tko na tvrdoj stini svoju povist pise

tom ne moze nitko proslost da izbrise

varaju se i ne misle tako

sto se krvlju brani, ne pusta se lako

Tko na tvrdoj stini svoju povist pise

tom ne moze nitko proslost da izbrise

mi smo tu odavna svi moraju znati

to je nasa zemlja, tu zive Hrvati i RM navijači.