Caffe bar "opet drugi bez trofeja"
virujmostruci je napisao/la:
virujmostruci je napisao/la:
Stojim ja desetak minuta polupijan ili polutrizan naslonjen na poluotvoreni prozor da mi friški zrak malo razbistri ovu ludu glavu,fiksirajući jednim okom pičoku a drugim babu i didu nebi li uočija bilo kakvu srodnost vlasnika peradi i dimljenih svinjskih polovica sa mojom lovinom.Nakon šta sam zaključija da nema indicije o povezanosti,palim još jednu cigaretu da nabildan samopouzdanje i spreman sam za ulaz.Nisam imao nikakav plan u glavi.I da sam tija nisam bija u stanju razradit nikakvu strategiju,ni ulaznu,a nedaj bože ni izlaznu u slučaju da sam donija krivi zaključak jer jedini mužjak u kupeu unatoč svojim godinama baš i nije odavao dojam simpatičnog djedice .Najveći problem mi je predstavljala činjenica da djevojka sa crnom dugom kosom koja joj je prekrivala lice s one strane prema meni ni u jednom trenutku nije makla očizin od te knjižurine i nijednom gestom mi nije dala do znanja da sam primjećen.Sitija sam se riči velikog prčioca babayare "da je prčioc biti lako,prčioc bi bio svatko" Zov njezinog špicastog nosića na općenje bio je jači od straha.
nastavlja se.........
Vidi cijeli citat
Povuka sam zadnji dim cigarete do muda, bacam čik pod noge i gazin ga ka žohara u trku,popravljam kosu koju mi je vitar porazbaca po ramenima i vatrogasnom aparatu sa one strane prozora kad odjednom čujem neko lupetanje iza onih harmonika vrata šta odvaja kompoziciju od kompozicije vlaka.Okrenem se u smjeru zvuka kad mi se isprid očizim ukažu dva glavata brkana.Nisam se ni snaša,ovaj jedan mi govori karte na pregled dok me ovaj drugi mrko pogledava ispod šapke tako da sam osjeća kako mi se ovaj zadnji dim kojeg sam triba ispuvat kondukteru u facu počeja vračat nazad prema mudima. Spustija sam svoj blagoteleći pogled prema pet godina iznošenim adidasicama koje sam drpija nekon očalinku u osmom osnovne na tjelesnom odgoju. U tom trenutku su mi prolazile slike scene i frke u školi dok je očalinko kmeča kako mu je neko drmnija nove patike a direktor škole postrojava razred po razred u potrazi za vrijednim eksponatom razmaženog sinčića od nekog partijskog komesara iz Gruda SFR Bosne i Hercegovine kojeg je komitet privremeno smjestija u Split jer je cinka neke poštene hrvate iz Gruda koji su radi njega robijali na golom otoku. Ujedno je očalinko bija glavni cinkaroš i pizda u razredu pa mi je njegovo kmečanje bilo neprocjenivo.Na tren mi se i ukazala slika skrivenog osmjeha druge podvornikove žene,nepismene ali dobro očuvane tridesetopetogodišnje vlajinetine,velikog srca i još većih pluća koju smo mi osmaši posakrito gledali dok je razvlačila mokru krpu po školskim hodnicima jer je kružila priča da ispod onog modrog radnog mantila kojeg je kopčala sa 2/7 botuna nikad nije nosila gačice ni grudnjak. Na dodjeli svjedodžbe o uspješnom završenom osmogodišnjem obrazovanju sam se i uvjerio u istinitost te priče.To mi je bila nagrada šta sam čuvao moju i njezinu tajnu kad sam je jednom prilikom kao petaš pronašao kako traži izgubljenu naušnicu u razrednikovim hlačama. S obzirom da imam fotografsko pamćenje u šestom osnovne sam se sitija da je imala obe naušnice na ušima,al je nikad nisam tija zamarat pitanjem o mjestu smještaja treće naušnice.nastavlja se........
Vidi cijeli citat
Dok su mi glavom prolazile slike druge podvornikove žene,nepismene ali dobro očuvane tridesetopetogodišnje vlajinetine,velikog srca i još većih pluća koju smo mi osmaši posakrito gledali dok je razvlačila mokru krpu po školskim hodnicima jer je kružila priča da ispod onog modrog radnog mantila kojeg je kopčala sa 2/7 botuna nikad nije nosila gaćice ni grudnjak,trgne me oštro upozoravajući nepoznati glas "Oće li ta karta više ?".
Onako zbunjen,otvorim oči i ispred sebe ugledam dva glavata brkana u uniformi.Nako na prvu mi se učinilo koda ih odnekud ranije poznam i prije nego sam izustija to pitanje,neka dobra vila u glavi mi je rekla da to i nebi bilo baš pametno.Nekako intuitivno kao što to inače rade mlađi punoljetnici sam shvatija da je ovaj sa manjon glavom bliže meni kondukter i da najvjerojatnije traži putnu kartu.
Kad mi je informacija iz primozga došla do svijesti da negdi u žepu iman iskaznicu ferijalnog saveza koja je pijonirima i omladincima danas mrske nam bivše države omogućavala do dvaestsedme godine života, skoro pa besplatno drumsko,morsko,željezničko putovanje pod motom "upoznaj jugu da bi je voleo" slavodobitno mi je utekao pobjednički osmjeh. Još se samo triba sitit u kojem od žepova se nalazi taj spasonosni komadić papira.Nesvjestan ozbiljnosti situacije polako sam se počeja pipat po žepovima isto onako kako stariji maloljetnici ispipavaju svoje prve simpatije u nadi da će pronaći ključ koji će im slavodobitno otvorit vrata odaja o kojima je kružila priča da su zakopčana sa 7/7 botuna sa gaćicama i grudnjakom.Primjetija sam da iman velikih problema sa održavanjem ravnoteže ali nisam bija siguran jeli to do nekvalitete čelika od kojeg su napravljene tračnice ili je od crnjaka za koje nam je neka baba garantirala da je extra djevičansko i da je iz iste berbe koju joj je i Yul Brinner osobno pohvalija jer ga je pija dok je snima kultni partizanski film "bitka na neretvi".Danas sa odmakom pouzdano znam da je kurvinska baba lagala i da je bilo do loše kvalitete i čelika i vina. Nakon šta sam ispipa rebatinke original Levia Straussa na vlastitoj guzici i kukovima koje sam drmnija jednoj švercerici iz zloglasnog splitskog geta koje je iste nabavljala u Trstu po dvostruko manjoj cijeni,da sam do znanja glavatom brkanu bliže meni da je ono šta on traži od mene u jaketi,inače zloglasnoj navijačkoj spitfajerici sa dva lica.
Prvo lice spitfajerice je bilo maslinastozelene ili crne boje,a drugo lice spitke je bilo kričasto narančaste boje.Svaka usporedba sa drugim licem Dalmacije je slučajna,ali veza između drugog lica Dalmacije i zloglasne spitke nije slučajna.Spitku nisam nikome drmnija nego sam je zasluženo osvojia
u bitci kod Šubićevca di smo,nakon jednog derbija sa Zvezdon u Splitu bilim yugom 45 splitske registracije napokon uspili dostić puno poznatijeg brata, prljavo belog sto keca nepoznatih beogradskih registarskih oznaka.Osim originalne američke maslinastozelene spitke za uspomenu sam ostavija i ključ od rezervnog kotača koji mi je služija isključivo u obrambene svrhe. Ova američka spitka prednjim licem podsjeća na tzv.vijetnamku i ima pun kurac žepova,dok je drugo lice identično ka i u talijanskih spitki tj.isto ka i drugo lice Dalmacije.Dok sam pretraživa žepove spitke primjetija sam da je onaj drugi,glavatiji brkan počeja razvlačit pendrek na isti način na koji neprčioci razvlače svoj niškoristi organ.Vino je sve jače djelovalo a loša kvaliteta čelika tračnica poticala je ozbiljno ljuljanje vlaka.Pomalo mi je dolazila neka mučnina,a dodatni poticaj za riganje je bija smrad iz kondukterovih usta.Ima san osjećaj koda je izija konjsko govno preliveno bešamel umakom i sve to zapečeno u pećnici na 250 stupnjeva.Unatoč gastroenterološkim problemima malo sam ubrza pretraživanje žepova da pokažem drugu milicajcu da možemo zauvik ostat prijatelji.
Da jedna nevolja ne dolazi sama od sebe,osim gastroenteroloških problema koje su se manifestirale porivom za riganjen,taman kad sam ubrzanom pretragom koliko toliko odobrovoljia pandura jer je onom slobodnom rukom pogladija uredno održavan brk,užasno su me počela svrbit jaja ka šta je uobičajno kod mladih prčioca.Oni trizni ja mi je govorija da i nije baš pravi trenutak za češanje jaja,ali svrab je posta sve nesnošljiviji.Onaj ko ne zna kako jaja znaju zasvrbit dabogda mu ruke otpale kad ga zasvrbe.Sad me već pomalo počela vatat panika,jer mi je na vrh jezika stalo da zamolin pandura mogu li počešat jaja bar đir-dva,a ako mu ne smeta da ih dobro protresen.Kreativni dio mozga me obasipa sa toliko suludih ideja o načinu češanja jaja.Ipak je mozak najveće čudo tehnologije i izbaci najbolju ideju na vrh od svih ponuđenih.Samo usput ću napomenit da sam u jednom trenutku bija jako blizu da se očešen o kondukterovo kolino jer je bija neki kranpus priko dva metra .Počeja san cupkat i češat kolinom o kolino nebi li koliko toliko ublažija svrbež,računajući da će i gibanje vlaka pomoć.Ne znam kako je to izgledalo sa strane neutralnog promatrača,možda ka neka modernija verzija žikinog kola.
Kako Bog čuva pijane i budale,čak i u Jugi pokazalo se i u ovom mom slučaju jer se odjedanput iz sve snage zaorila psma "Ja te vooolim,ja te vooolim,ja te volim Hajduče ".U gomili urlika pripozna sam glas mrtvog pijanog Psiha,još je i užga bengalku,čeka san samo kad će i dimnu užgat.Niko nije bija istovremeno toliko dobar i lud ka Psiho.Čast mi je šta sam bija dijelić života jedne takve ljudske veličine.Poginija je '93 na dubrovačkom bojištu izvlačeći ranjenike iz zasjede.
Iskoristija sam tu neočekivanu priliku jer dok pandur smiri Psihov delirij moga san iščešat jaja svim putnicima u vlaku.Kondukter je bija tu pored mene,ali me za njega nije bilo briga.Naslonija sam se na prozor,otkopča sam sve botune sa lejviski i dobro promiša jaja.Koje olakšanje.Dok sam miša jaja,sitija sam se da tu iman ugrađen skriveni naknadno sašiveni bunker koji je služija za unos petardi i bengalki.
Tu sam pronaša i kartu za vlak koju kondukter nije tija niti gledat kad je vidija odakle sam je izvadija.
Ka šta jedna nevolja ne dolazi sama,tako ni srića ne dolazi sama.
ili nema pravila...
Ne znam točno trenutak kada je prosječna ženska možda godinu-dvi starija od mene,duge crne kose,bez napadne šminke na sebi,lisičje face,obučena u adidasovu trenerku crvene boje digla glavu sa knjižurine koju je čitala ali znam trenutak u kojem sam primjetija da sam primjećen.
Nakon šta sam kondukteru pokaza kartu izvučenu iz muda ovaj je s gnušanjem odbija pogledat kartu i uputija se u smjeru Psiha i ekipe iz hajdučkog kupea.Ispratija sam ga pogledom sekundu,dvije i samo sam se spuza niz onaj prozor i osta sidit u prolazu glavom naslonjenom na kolina.
I dalje me vrtilo u glavi od onog lošeg vina od one kurbinske babe,i dalje je čelik na tračnicama bija loš
glava mi je bila sve teža......
Sitija sam se riči velikog prčioca Babayare
da je prčioc biti lako
prčioc bi bio svatko
nastavlja se.....
[uredio virujmostruci - 28. ožujka 2021. u 14:16]
The Phantom je napisao/la:
Ja kao dokazani nogometni i sportski znalac pratim sve sportove pa iznosim svoje opservacije utemeljene na vizualnom, kritičkom te znanstvenom razmišljanju, a kao produkt toga imamo išamarane analfabete koji se iz nekog čudnog razloga uvijek vraćaju po još jednu porciju.
Sapienti sat.
Vidi cijeli citat
+ nogometnoj instituciji znanja
Domovine sin
Košarka
Zubac nije igrao zbog ozljede, treći ovosezonski triple-double Browna, Pistonsima nova pobjeda
Nogomet
Različito lice Dinama i Rijeke, greške Modrih kažnjene, Riječani preživjeli najgore pa zadali kobni udarac
Nogomet
Štimac: 'Vjerujem u prolaz, ali bit će teže nego ova utakmica'
Nogomet
Rijeka krasnim golom Adu-Adjeija do velike pobjede na Cipru i prednosti uoči uzvrata
virujmostruci je napisao/la:
virujmostruci je napisao/la:
virujmostruci je napisao/la:
Stojim ja desetak minuta polupijan ili polutrizan naslonjen na poluotvoreni prozor da mi friški zrak malo razbistri ovu ludu glavu,fiksirajući jednim okom pičoku a drugim babu i didu nebi li uočija bilo kakvu srodnost vlasnika peradi i dimljenih svinjskih polovica sa mojom lovinom.Nakon šta sam zaključija da nema indicije o povezanosti,palim još jednu cigaretu da nabildan samopouzdanje i spreman sam za ulaz.Nisam imao nikakav plan u glavi.I da sam tija nisam bija u stanju razradit nikakvu strategiju,ni ulaznu,a nedaj bože ni izlaznu u slučaju da sam donija krivi zaključak jer jedini mužjak u kupeu unatoč svojim godinama baš i nije odavao dojam simpatičnog djedice .Najveći problem mi je predstavljala činjenica da djevojka sa crnom dugom kosom koja joj je prekrivala lice s one strane prema meni ni u jednom trenutku nije makla očizin od te knjižurine i nijednom gestom mi nije dala do znanja da sam primjećen.Sitija sam se riči velikog prčioca babayare "da je prčioc biti lako,prčioc bi bio svatko" Zov njezinog špicastog nosića na općenje bio je jači od straha.
nastavlja se.........
Vidi cijeli citat
Povuka sam zadnji dim cigarete do muda, bacam čik pod noge i gazin ga ka žohara u trku,popravljam kosu koju mi je vitar porazbaca po ramenima i vatrogasnom aparatu sa one strane prozora kad odjednom čujem neko lupetanje iza onih harmonika vrata šta odvaja kompoziciju od kompozicije vlaka.Okrenem se u smjeru zvuka kad mi se isprid očizim ukažu dva glavata brkana.Nisam se ni snaša,ovaj jedan mi govori karte na pregled dok me ovaj drugi mrko pogledava ispod šapke tako da sam osjeća kako mi se ovaj zadnji dim kojeg sam triba ispuvat kondukteru u facu počeja vračat nazad prema mudima. Spustija sam svoj blagoteleći pogled prema pet godina iznošenim adidasicama koje sam drpija nekon očalinku u osmom osnovne na tjelesnom odgoju. U tom trenutku su mi prolazile slike scene i frke u školi dok je očalinko kmeča kako mu je neko drmnija nove patike a direktor škole postrojava razred po razred u potrazi za vrijednim eksponatom razmaženog sinčića od nekog partijskog komesara iz Gruda SFR Bosne i Hercegovine kojeg je komitet privremeno smjestija u Split jer je cinka neke poštene hrvate iz Gruda koji su radi njega robijali na golom otoku. Ujedno je očalinko bija glavni cinkaroš i pizda u razredu pa mi je njegovo kmečanje bilo neprocjenivo.Na tren mi se i ukazala slika skrivenog osmjeha druge podvornikove žene,nepismene ali dobro očuvane tridesetopetogodišnje vlajinetine,velikog srca i još većih pluća koju smo mi osmaši posakrito gledali dok je razvlačila mokru krpu po školskim hodnicima jer je kružila priča da ispod onog modrog radnog mantila kojeg je kopčala sa 2/7 botuna nikad nije nosila gačice ni grudnjak. Na dodjeli svjedodžbe o uspješnom završenom osmogodišnjem obrazovanju sam se i uvjerio u istinitost te priče.To mi je bila nagrada šta sam čuvao moju i njezinu tajnu kad sam je jednom prilikom kao petaš pronašao kako traži izgubljenu naušnicu u razrednikovim hlačama. S obzirom da imam fotografsko pamćenje u šestom osnovne sam se sitija da je imala obe naušnice na ušima,al je nikad nisam tija zamarat pitanjem o mjestu smještaja treće naušnice.nastavlja se........
Vidi cijeli citat
Dok su mi glavom prolazile slike druge podvornikove žene,nepismene ali dobro očuvane tridesetopetogodišnje vlajinetine,velikog srca i još većih pluća koju smo mi osmaši posakrito gledali dok je razvlačila mokru krpu po školskim hodnicima jer je kružila priča da ispod onog modrog radnog mantila kojeg je kopčala sa 2/7 botuna nikad nije nosila gaćice ni grudnjak,trgne me oštro upozoravajući nepoznati glas "Oće li ta karta više ?".
Onako zbunjen,otvorim oči i ispred sebe ugledam dva glavata brkana u uniformi.Nako na prvu mi se učinilo koda ih odnekud ranije poznam i prije nego sam izustija to pitanje,neka dobra vila u glavi mi je rekla da to i nebi bilo baš pametno.Nekako intuitivno kao što to inače rade mlađi punoljetnici sam shvatija da je ovaj sa manjon glavom bliže meni kondukter i da najvjerojatnije traži putnu kartu.
Kad mi je informacija iz primozga došla do svijesti da negdi u žepu iman iskaznicu ferijalnog saveza koja je pijonirima i omladincima danas mrske nam bivše države omogućavala do dvaestsedme godine života, skoro pa besplatno drumsko,morsko,željezničko putovanje pod motom "upoznaj jugu da bi je voleo" slavodobitno mi je utekao pobjednički osmjeh. Još se samo triba sitit u kojem od žepova se nalazi taj spasonosni komadić papira.Nesvjestan ozbiljnosti situacije polako sam se počeja pipat po žepovima isto onako kako stariji maloljetnici ispipavaju svoje prve simpatije u nadi da će pronaći ključ koji će im slavodobitno otvorit vrata odaja o kojima je kružila priča da su zakopčana sa 7/7 botuna sa gaćicama i grudnjakom.Primjetija sam da iman velikih problema sa održavanjem ravnoteže ali nisam bija siguran jeli to do nekvalitete čelika od kojeg su napravljene tračnice ili je od crnjaka za koje nam je neka baba garantirala da je extra djevičansko i da je iz iste berbe koju joj je i Yul Brinner osobno pohvalija jer ga je pija dok je snima kultni partizanski film "bitka na neretvi".Danas sa odmakom pouzdano znam da je kurvinska baba lagala i da je bilo do loše kvalitete i čelika i vina. Nakon šta sam ispipa rebatinke original Levia Straussa na vlastitoj guzici i kukovima koje sam drmnija jednoj švercerici iz zloglasnog splitskog geta koje je iste nabavljala u Trstu po dvostruko manjoj cijeni,da sam do znanja glavatom brkanu bliže meni da je ono šta on traži od mene u jaketi,inače zloglasnoj navijačkoj spitfajerici sa dva lica.
Prvo lice spitfajerice je bilo maslinastozelene ili crne boje,a drugo lice spitke je bilo kričasto narančaste boje.Svaka usporedba sa drugim licem Dalmacije je slučajna,ali veza između drugog lica Dalmacije i zloglasne spitke nije slučajna.Spitku nisam nikome drmnija nego sam je zasluženo osvojia
u bitci kod Šubićevca di smo,nakon jednog derbija sa Zvezdon u Splitu bilim yugom 45 splitske registracije napokon uspili dostić puno poznatijeg brata, prljavo belog sto keca nepoznatih beogradskih registarskih oznaka.Osim originalne američke maslinastozelene spitke za uspomenu sam ostavija i ključ od rezervnog kotača koji mi je služija isključivo u obrambene svrhe. Ova američka spitka prednjim licem podsjeća na tzv.vijetnamku i ima pun kurac žepova,dok je drugo lice identično ka i u talijanskih spitki tj.isto ka i drugo lice Dalmacije.Dok sam pretraživa žepove spitke primjetija sam da je onaj drugi,glavatiji brkan počeja razvlačit pendrek na isti način na koji neprčioci razvlače svoj niškoristi organ.Vino je sve jače djelovalo a loša kvaliteta čelika tračnica poticala je ozbiljno ljuljanje vlaka.Pomalo mi je dolazila neka mučnina,a dodatni poticaj za riganje je bija smrad iz kondukterovih usta.Ima san osjećaj koda je izija konjsko govno preliveno bešamel umakom i sve to zapečeno u pećnici na 250 stupnjeva.Unatoč gastroenterološkim problemima malo sam ubrza pretraživanje žepova da pokažem drugu milicajcu da možemo zauvik ostat prijatelji.
Da jedna nevolja ne dolazi sama od sebe,osim gastroenteroloških problema koje su se manifestirale porivom za riganjen,taman kad sam ubrzanom pretragom koliko toliko odobrovoljia pandura jer je onom slobodnom rukom pogladija uredno održavan brk,užasno su me počela svrbit jaja ka šta je uobičajno kod mladih prčioca.Oni trizni ja mi je govorija da i nije baš pravi trenutak za češanje jaja,ali svrab je posta sve nesnošljiviji.Onaj ko ne zna kako jaja znaju zasvrbit dabogda mu ruke otpale kad ga zasvrbe.Sad me već pomalo počela vatat panika,jer mi je na vrh jezika stalo da zamolin pandura mogu li počešat jaja bar đir-dva,a ako mu ne smeta da ih dobro protresen.Kreativni dio mozga me obasipa sa toliko suludih ideja o načinu češanja jaja.Ipak je mozak najveće čudo tehnologije i izbaci najbolju ideju na vrh od svih ponuđenih.Samo usput ću napomenit da sam u jednom trenutku bija jako blizu da se očešen o kondukterovo kolino jer je bija neki kranpus priko dva metra .Počeja san cupkat i češat kolinom o kolino nebi li koliko toliko ublažija svrbež,računajući da će i gibanje vlaka pomoć.Ne znam kako je to izgledalo sa strane neutralnog promatrača,možda ka neka modernija verzija žikinog kola.
Kako Bog čuva pijane i budale,čak i u Jugi pokazalo se i u ovom mom slučaju jer se odjedanput iz sve snage zaorila psma "Ja te vooolim,ja te vooolim,ja te volim Hajduče ".U gomili urlika pripozna sam glas mrtvog pijanog Psiha,još je i užga bengalku,čeka san samo kad će i dimnu užgat.Niko nije bija istovremeno toliko dobar i lud ka Psiho.Čast mi je šta sam bija dijelić života jedne takve ljudske veličine.Poginija je '93 na dubrovačkom bojištu izvlačeći ranjenike iz zasjede.
Iskoristija sam tu neočekivanu priliku jer dok pandur smiri Psihov delirij moga san iščešat jaja svim putnicima u vlaku.Kondukter je bija tu pored mene,ali me za njega nije bilo briga.Naslonija sam se na prozor,otkopča sam sve botune sa lejviski i dobro promiša jaja.Koje olakšanje.Dok sam miša jaja,sitija sam se da tu iman ugrađen skriveni naknadno sašiveni bunker koji je služija za unos petardi i bengalki.
Tu sam pronaša i kartu za vlak koju kondukter nije tija niti gledat kad je vidija odakle sam je izvadija.
Ka šta jedna nevolja ne dolazi sama,tako ni srića ne dolazi sama.
ili nema pravila...
Ne znam točno trenutak kada je prosječna ženska možda godinu-dvi starija od mene,duge crne kose,bez napadne šminke na sebi,lisičje face,obučena u adidasovu trenerku crvene boje digla glavu sa knjižurine koju je čitala ali znam trenutak u kojem sam primjetija da sam primjećen.
Nakon šta sam kondukteru pokaza kartu izvučenu iz muda ovaj je s gnušanjem odbija pogledat kartu i uputija se u smjeru Psiha i ekipe iz hajdučkog kupea.Ispratija sam ga pogledom sekundu,dvije i samo sam se spuza niz onaj prozor i osta sidit u prolazu glavom naslonjenom na kolina.
I dalje me vrtilo u glavi od onog lošeg vina od one kurbinske babe,i dalje je čelik na tračnicama bija loš
glava mi je bila sve teža......
Sitija sam se riči velikog prčioca Babayare
da je prčioc biti lako
prčioc bi bio svatko
nastavlja se.....
Vidi cijeli citat
Plus, čekamo nastavak
- Najnovije
- Najčitanije
Štimac o braniču Zrinjskog: 'Preporučio sam ga Daliću, superioran je, igra na deficitarnoj poziciji'
1 sat•Nogomet
Vukovar 1991 u Gradskom vrtu traži pobjedu kojom bi se približio Gorici na SHNL tablici
1 sat•Nogomet
Što kaže statistika? Dinamo i Zrinjski imaju podjednake šanse za prolaz, Rijeka na 75 posto
2 sata•Nogomet
Zajc: 'Morali smo biti strpljivi, loše smo stajali u obrani, ali ništa još nije gotovo'
2 sata•Nogomet
Menadžer Crystal Palacea o Sosi: 'Doveden je da igra, tražimo od njega da više napada'
3 sata•Nogomet
Različito lice Dinama i Rijeke, greške Modrih kažnjene, Riječani preživjeli najgore pa zadali kobni udarac
9 sati•Nogomet
Štimac: 'Vjerujem u prolaz, ali bit će teže nego ova utakmica'
9 sati•Nogomet
Djed s otoka Krka, otac direktor Golden State Warriorsa, a on najbolji hokejaški tinejdžer u povijesti ZOI
21 sat•Ostali sportovi
Kovačević sprema iznenađenje za Genk? Zajc bi mogao na klupu, a često osporavani igrač unutra
22 sata•Nogomet
Štimac o braniču Zrinjskog: 'Preporučio sam ga Daliću, superioran je, igra na deficitarnoj poziciji'
1 sat•Nogomet
Kronologija: Genk odradio veliki posao na Maksimiru i odnosi prednost na uzvrat
15 sati•Nogomet
Menadžer Crystal Palacea o Sosi: 'Doveden je da igra, tražimo od njega da više napada'
3 sata•Nogomet
Celtic je u odličnoj formi, a večeras mu u goste dolazi četvrta momčad Bundeslige
23 sata•Nogomet
Kronologija: Rijeka slavila na Cipru krasnim golom Adu-Adjeija u završnici susreta!
12 sati•Nogomet
Kovačević: 'Danas se utakmica prelomila njima, ali nećemo odustajati'
12 sati•Nogomet