Ja kao ponešto mlađa osoba se slažen za vojni rok. Nakon maturiranja sridnje san ja i većina kolega itako bili nezaposleni godinu ipo dana a mogli smo komodno bit obučeni i imat jedno životno iskustvo

budi sretan što nisi...6mjeseci života bačenih u kantu za smeće

nije bačenih. Običan čovjek se cijeli život drži nekog svojeg društveno-socijalnog mjehura, a u vojsci vidiš da postoji sasvim drugi svijet i sasvim drukčiji ljudi, nazori, ma sve drukčije. To nikad ne bi doživio bez vojske. To je ogromno iskustvo

subota u 3 ujutro, prijatelji me zovu na mobitel, pijani...idu nešto jebavat...

a ja na straži u sred minirane šume (nedugo nakon završetka rata) u donjem zemuniku okružen parcovima svuda oko sebe na minus temperaturi uz buru, obučen u tanku košuljicu i neku jaknicu punu rupa na sebi umirem od zime, koju nam je eto naša vojska dala, dolje samo tanke hlače pune rupa na sebi...jebeno iskustvo, bez toga eto nebi bio muškarac...👍  (jednog od nas napale i divlje svinje)

samo jedan od primjera, a mogao bi ih na stotine nabrojat...

U bivsoj drzavi je imalo smisla, pogotovo za ljude iz ruralnih dijelova da vide neke nove stvari, upoznaju ljude različitih pogleda... 

Danas jedino ima smisla na dobrovoljnoj i profesionalnoj bazi.

Danas su dica a i mladi mog godišta većinon razmažena derišta bez morala i integriteta kojima je cilj radit šta manje za više novaca. Imaju svu slobodu svita ali ih boli ona stvar za taj isti svit. Vojska bi današnjin tatinin i maminin sinovima došla ko dobro prizemljenje u životu

kome ovo nije cilj?

a najlakše ić linijon manjeg otpora...jebeš život u kojen osoba ne prolazi kroz neka iskustva koja ga oblikuju u čovika