Dodatak - uplitanje države u ovu problematiku bi podržao kroz više tjelesnog i bolju edukaciju u obrazovnom sistemu, protiv tog ne bi imao ništa protiv, ali da država kontrolira ljude od 30,40 ili 60 godina šta jedu i koliko se kreću??

Pa kontrolira ih zadnje dvije godine. Ako se okupi njih 10-20 (kako koja drzava) - tjeranje ili kazna.

Da li se krećeš bez maske ili ne.

Da li igraš vani nogomet s ekipom ili ne.

Da li možeš na koncert ako nisi cjepljen ili ne.

Testiraš se, negativan si, ali te svejedno strpa u samoizolaciju jer ti je kolega zarazen - opet zabrana kretanja.

O tjelesnom i obrazovnom sustavu pogotovo, to je živi očaj u nas, tjelesni jednom tjedno majko mila

Jel to sigurno? Kad sam ja išao, mislim da je bilo 3x.

Inače, tko djeci brani da treniraju? Danas u gradovima od 10K ljudi (Slavoniji) imaju i vaterpolo klubovi

Mi smo trenirali svaki božji sport, evo ja osobno: atletika, košarka, nogomet, stolni tenis, tenis, odbojka, plivanje (ljeti) u mom mjestu jedino čime se nisam bavio (a da je bilo) - rukomet i borilački sportovi ma da smo rukomet znali peglat baš na tjelesnom (jer to jedino nismo vanka mogli / beton pa ono, a i ljudi treba). Plus trčanje, bicikliranje, hodanje, teretana u tisućama kilometara i kila

p.s da se razumijemo ovo sve sam trenirao / igrao od tipa prvog razreda do nekih 13-14 godina, onda samo košarku, al treninzi su bili svaki dan + vikend utakmica (i tako su svi trenirali, tako se maltene moraš odlučit za jedan sport), a preko ljeta (do kraja faksa) se igralo i sve ostalo nabrojano, a posebno tenis i nogomet.

Načelno ste u pravu, no to bi onda mogli reći za većinu predmeta. Tko djeci brani da uče glazbenu i likovnu kulturu van škole, tko im u konačnosti brani da sve ono što uče u školi, uče u specijaliziranim ustanovama? Pa škole su zato i osnovane da se sve stavi na jedno mjesto, da učenik ne mora ići od učitelja do učitelja.

Znam kako ne možemo tjelesni stavljati u kategoriju nekih drugih predmeta, ali njegova važnost je velika. Sport oblikuje čovjeka, odličan je za zdravlje, prvo mentalno, a onda i psihičko, i svakako treba poticati bavljenje sportom kroz obrazovni sustav. Po meni, trebalo bi svaki dan imati sat tjelesnog (jasno, problem je uvjeta, ali sve više škola danas ima kapacitete za takvo nešto), to je nešto što će se državi i društvu višestruko vratiti u budućnosti. Pa i u zdravstvu, gdje milijuni i milijuni godišnje odlaze na liječenje bolesti koje su povezane s tjelesnom neaktivnošću...

Imam jedno pitanje

Tvrdi se da cjepivo ne sprijecava mogućnost zaraze, što se i dogodilo puno puta, te da cjepljene osobe i dalje mogu biti zarazne za druge. Cjepivo kako se tvrdi umanjuje simptome i posljedice zaraze.

Zašto se onda cjepljene osobe ne moraju testirati pri odlasku na npr. koncert ili sportski događaj, kada potencijalno mogu biti zarazne? Štoviše, zbog umanjenja simptoma mogu biti još opasniji jer nisu svjesni da su zaraženi.

Blago vama ako vam je to jedino pitanje... :)

Kolega Ante, mislim da vam je teza (ponovno) promašena.

Glazbenih škola (kao i škola stranih jezika) isto ima i djeca idu u njih, likovno obrazovanje - sumnjam, možda tečaj, ostalo ne znam gdje bi našao - osim instrukcija, mislim nema organiziranog učenja fizike, valjda . Sport je s druge strane krucijalan dio skoro svake zajednice/grada, a organizirano je skoro sve živo od broja/vrste sportova do kategorija: djece, žena, amatera, profići-polu profići (kako za koji sport jasno, al opet).

Po meni se ne može povuć ni jedna paralela s nekom granom i sportom, u ovom kontekstu.