Gleda san presicu stožera i šta...
Božinović ka ministar policije meni pari ka ja kad san tek počea predavat u školi
Ajde molim vas, smirite se, pohvali ove dobre, kudi ove loše, ajmo pa oće li bit tišina, jel vi shvaćate da ja ovo radin radi vas itd. Itd.
Dica ko dica, neke zanima, neke ne zanima. Ima boljih razreda ima gorih, ali uglavnom najbrojniji su oni prosječni.
Kako dica tako i narod, nakon par zamjena u par škola uveo sam nove mjere. Čim neko prekorači prag tolerancije kojega sam zadao, i koji nije puno velik, ali je razuman jer bez njega - nastava nije kvalitetna - ko ga prijeđe dolazi na ploču odgovarat i pitam ga najteža pitanja. Kad su prva dvojica dobili jedinice, nema više problema pajdo moj.
Uvik rečen, ako igrate na nogomet i igrate fer, onda ću i ja bit fer. Ako se cipate, onda ću se ja cipat pa da vidimo ko će jače.
Tako i ovi naš ministar, s onim svojim glasom takav je kakav je, umisto da "izvede na ploču i udre jedinicu" on tu moljaka nas. Kao posljedicu imamo olako shvaćanje mjera koje stožer nudi. A u ovoj našoj situaciji kojoj jesmo, ako samo jedan "ometa nastavu" čini veliku štetu kako vidimo...
I tu se neće ništa bitno promijeniti dok dosta ne kaže onaj ko treba reć dosta. Za donit pravu odluku tribaš se digod kome i zamjerit. Al onda više nisi političar, nego si možda napravija korak prema državniku. Meni u mom radu u mojoj struci, sve se promijenilo kad sam onako postupio. Nastava i ono zašto su učenici tu dobilo je jedan vjetar u leđa oslobođeni od stalnog hrvanja s disciplinom.
Kako se to dogodilo? Vidija sam taj razred koji mi radi problem kako mirni ko bubice side na nekom drugom satu. Reka san sebi, pa šta je taj kolega drugačije napravio? Prekopira samo ono šta pali. ;)
Svi ovo znate i bez mene, ali kad san vidija danas Božinovića eto mora san :)
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda