Idemo ugroziti vitalnu populaciju, uništiti im sadašnjost i budućnost, da bi stari, bolesni i nemoćni po koje je ovaj koronavirus jedino opasan živjeli koju godinu duže.
To je ta "humanistička" teza koja se provlaći kroz cijelu ovu temu, koju sa jedne strane pojedinci gorljivo, na sve moguće načine brane, a drugi kritiziraju.
Po meni je to logički nonsens, zašto, jer koliko god mi to željeli tako prestaviti, nisu, odnosno nismo svi jednaki, nismo svi jednako bitni, i nije svaki život jednako važan za razvoj i napredak društva u cjelini.
Sa jedne strane, mladi inženjer u naponu snage je zasigurno bitniji od nekog ishlapjelog umirovljenika, no također, stari doktor znanosti definitivno ima veći društvenu vrijenost od nekog mladog konobara, jebivjetra sa završena 3 razreda srednje škole.
No kako god okrenuli, vitalna populacija je motor društva, ljudske civilizacije, zamašnjak gospodarsko-ekonomskog razvoja, za razliku od starih i bolesnih čiji je rok trajanja pri kraju, ili praktično već istekao.
A ponavljam, humanizam je jedna jako lijepa stvar, no još smo daleko od tako nekog idealnog, utopijskog društva gdje čovječanstvo ima svih potrebnih resursa više nego dovoljno, gdje nekakav razvoj i napredak i nije toliko bitan, nego se svi mogu posvetiti nekakvoj duhovnoj sferi, aspektu života.
[uredio Papa Bear - 27. travnja 2020. u 10:42]