imam dosta dobre kontakte po italiji, znam ljude koji rade godinama u tirolu, i kada je ovo sranje pocelo cuo sam se snjima. pricali su mi da je situacijia stvarno gadna, ali nitko nije imao osobnih iskustva.
shvatio sam sve ovo ozbiljno od pocetka, ne na panican nacin, nisam kupovao namjernica kao budala, ali pazio sam na sebe i pogotovo klince da se nezarazimo.
nekako je to sve otislo kvragu od prvog maja. mali nogomet se poceo igrat, rodendani slaviti, sve normalno.
Jucer me jedan dobar poznanik nazvao, nismo se culi nekih mjesec dana sto za nas zna biti normalno jer imamo malu djecu, pa nekako nestignes nista.
Prva osoba koju poznam da je dobila Koronu, i prica me dosta pogodila. On je imao temperaturu, kasalj, bolove ali je prosao bez respiratora. oporavio se nakon dva tjedna.
Sve sto je on prosao je zapravo sranje, ali me jos vise pogodilo sta je vidio. Pricao mi je kako je biti na takvom odjelu u bolnici, pricao je kako prolaze drugi pacijenti.. od krvi koja ide kroz nos i nestaje do svakakog sranja. nekad i doslovno, neki su imali proljev. neki su ga dobili od ljekova (ako se nevaram testira se neki lijek za ebolu na pacijentima koji su jako zarazeni).
Zelio sam samo napisati tekst za ljude poput mene. dok nisam poznao osobno nekoga, opustio sam se, iako sam situaciju shvatio na pocetku ozbiljno. jednostavno mi je dokurcilo biti kod kuce, i nedruziti se. sada mislim da je to malo pretjerano s moje strane. moji najvazniji su samnom, mogu se druziti povremeno snekim ali netreba se igrat sa situacijom. mali nogomet cu zaboraviti jedno vrijeme, a i kafice poslje nogometa koji su kod nas uvijek bili dio tradicije valja zaobici... bit ce bolje, ali iako nebude, tko ga jebe.
netreba kukat, takvi ljudi mi idu jos vise na kurac, nije rat. imamo svega, tko se pametno ponasa nece glavu izgubiti.
ali da je virus bezopasan, jbg, nije.